1. U deset brojeva preko 650 stranica vrijednog štiva

 

Deset brojeva u pet godina na preko 650 stranica štivo je ovoga mjesnog lista. Uredništvo ima pravo da obilježi deseto objavljivanje pred čitateljskom javnošću, jer je ponudilo zanimljivo i privlačno štivo.           
Naravno je da svatko bude osjetljiv prema zavičajnom zovu pa tako i ja. No, pregledavajući do sada ostvarene brojeve bez subjektivnosti, tj. kao da je list neke druge župe, ocjenjujući ga  uočio sam ponajprije njegovu prikladnu strukturu: tu je očekivana župska i mjesna kronika, pregled zbivanja iz života, tu su dragocjeni podaci demografskog značaja o rođenima i umrlima, pa tzv. servisne informacije, pjesme i sastavci mlađeg naraštaja, po kojima se vidi da će Kučiće  dati u budućnosti još književnika. Ima i interesantnih priloga, koji svjedoče da su Kučićanke i Kučićani propjevali pod starije ili stare dane, što znači da su tu klicu nosili u sebi. No, uredništvo je uspjelo listu dodati još jednu dimenziju pored te uobičajene za župska glasila.           
Pored duhovnih i pedagoška razmišljanja iz pera potvrđenog stručnjaka, u listu se od prvog broja kontinuirano objavljuje arhivska povijesna građa o prošlosti Kučića sa znanstvenom opremom. Mnogo štošta smo slušali o davnim Kučićima od naših starijih. U tom kazivanju bilo je i legendi koje su se prenosile s naraštaja na naraštaj. Zahvaljujući kolegi Slavku Kovačiću, sveučilišnom profesoru i povjesničaru, povijest se Kučića pomalo sistematizira i otkriva u do sada nepoznatim činjenicama. Na čitatelja Kučićana to ostavlja poseban dojam jer spoznaje da je našim zavičajem bilo burnih odjeka svjetskih sukoba, ratova, siromaštva, gladi, kada se jelo koru s drveta ... Unatoč tome selo je ne samo opstalo nego i napredovalo.             Sustavno s time se obrađuju portreti poznatih Kučićana, posmrtni zapisi o umrlima, nekrolozi.           
Sve to umnaža i potiče osjećaje mjesnog zajedništva, pripadnosti Kučićima.            Što još daje nekonvencionalno obilježje glasila? Rubrika, primjerice, Iz narodnog života i običaja, gdje se sabire vrijedna etnološka građa, pa memoari, sjećanja na minule ljude i događaje. Ti su prilozi pisani iznenađujuće živo, a otkriće su za mene osobito pisci, koji nisu pohađali velike škole a vješti su pripovjedači i kazivači.           
Dakle, naš je list sadržajan i dobro uređivan, pa je razložno da ima svoje trajne čitatelje i suradnike. Njegovu ozbiljnost potvrđuje i to da među suradnicima ima i nekučićana.

Zbog svega toga poželjeti je listu da i dalje nastavi uporno svojim putem na dobrobit sela i na veselje Kučićana.

  

akademik Mirko Tomasović

 

  
 

2. Obavijesna sredstva - areopag našeg vremena

 

Štovani prijatelji Zova rodnih ognjišta! 
          

Svemogući Bog neće duhovno obnoviti nas pojedince i cijelu zajednicu bez obavijesnih sredstava. Pojava obavijesnih sredstava istinska je i prava revolucija, koja čini obavijesna sredstva “Prvim aeropagom današnjeg vremena” - kako kaže naš Papa. Evo nekoliko razloga zbog kojih je potaknuto tiskanje lista:

1. Isus je naredio da budemo njegovi svjedoci sve do kraja zemlje. 

2. Isus je rekao: “Ja sam put, istina i život.” Ako na današnjem “aeropagu” nema dovoljno sluha za istinu, htjeli bismo da naš list zapali iskricu istine.

3. Isus kaže: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva za otpuštenje grijeha” (Mt 26, 28). Pomirdba u hrvatskom narodu i u svijetu neće biti moguća, a time ni mir, bez našeg vapaja da nam Bog pomogne oprostiti. 

4. U demokratskim društvima ima po nekoliko puta više tiskovina nego u društvima izašlih iz komunizma.

 

Vi poznate i mnoge druge razloge, a da ne bismo duljili, molim svemogućeg Boga da vam umnoži vjeru, blagoslovi vaše obitelji i da služite svom narodu za zajedničko dobro kao i do sada. Hvala vam. Bog vas poživio!

  

don Ivan Ujević

 

  

3. Zov rodnih ognjišta doživio je primjeren odjek u čitateljskoj javnosti i izvan Kučića

 

Zov rodnih ognjišta, list župe Sv. Luke - Kučiće kao polugodišnjak izlazi već petu godinu. U skladu s programom što ga je uže uredničko vijeće istaknulo u uvodniku prvog broja tiskanom uoči Božića 1995. uz pozdravnu riječ nadbiskupa mons. Ante Jurića te župnika don Ivana Ujevića, glavnog i odgovornog urednika, deset do sada izašlih  brojeva sadrži mnoštvo zanimljivih tekstova vjersko-duhovne i odgojne naravi, tekstova o vjerskom i svakodnevnom životu Kučića - seoskim problemima, pothvatima i planovima, o njegovim važnim ljudima i događajima iz bliže ili daljnje prošlosti, o kulturno-povijesnoj baštini i prirodnim ljepotama, narodnom životu i običajima. Tako na stranicama Zova rodnih ognjišta njegovi brojni suradnici otkrivaju svu muku i ljepotu življenja na ovim prostorima te istodobno jačaju svijest o svim onim neprolaznim vrijednostima koje su bitne i nezaobilazne odrednice našeg identiteta.           
Zov rodnih ognjišta doživio je primjeren odjek u čitateljskoj javnosti i izvan kruga Kučića i Kučićana kojima je on kao župski list u prvom redu namijenjen. Tome je zasigurno pridonijela činjenica što je Zov jedini list ove vrste (i jedini uopće) u omiškom kraju, ali neprijeporno važniji razlog je značajan broj priloga vjersko-odgojne tematike te priloga iz kulturno-povijesne baštine koji svojom važnošću pobuđuju zanimanje šire javnosti, poglavito i stoga što su njihovi autori ugledni hrvatski znanstvenici.           
Deset do sada izašlih brojeva, kao što se primjećuje u uvodniku desetog broja, tvori debelu knjigu od petstotinjak stranica o Kučićima i Kučićanima. Ona je svim Kučićanima priručnik i podsjetnik, ali i bogati nezaobilazni izvor svima onima koji se sada i koji će se ubuduće željeti upoznati sa životom ove sredine u sadašnjem trenutku ili pak zaroniti u njezinu bližu ili daljnju prošlost. Uz čestitke uredništvu Lista i svim njegovim suradnicima s radošću očekujemo naredne brojeve.

  

Prof. Mario Reljanović

 

 

           

4. Ovom prezentacijom naš je župski list osobito počašćen

Kad me je gosp. Mihovil Popovac prije koji mjesec dana nazvao telefonom te najavio prezentaciju našega župnog lista u okviru Omiškoga ljeta 2000. bio sam ugodno iznenađen. Još ugodnije iznenadio je sve nas Kučićane u obliku knjige tiskani program svih događanja spomenute kulturne manifestacije  u kojemu je, uz izvrstan faksimil u boji naslovnice 5. broja našega lista, večerašnja prezentacija i službeno najavljena. Naslov je tog odjeljka: "Promocija časopisa Zov rodnih ognjišta". 

Pokrenuli smo skromni župni list, pa smo nazivom "časopis" zaista počašćeni! Ta je počast, prije svega, izraz plemenitosti organizatora Omiškog ljeta. Ona je to veća što smo uvjereni da nam nisu željeli laskati nego da naš trud zaista cijene i ozbiljno vrednuju. Hvala im. Stavljam, evo, ovdje na ovu lijepu kamenu ogradu četiri tvrdo uvezane knjige. U svakoj od njih ukoričeno je po deset dosada izišlih brojeva Zova. Kao znak zahvalnosti i priznanja darovat ćemo po jednu: omiškomu Centru za kulturu, izdavaču Župnom uredu Kučiće, najvjernijem i najuglednijem suradniku profesoru Anti Vukasoviću i nedavno imenovanom akademiku Mirku Tomasoviću. Hvala svima koji ste, uatoč ljetnoj sparini, došli na ovu kulturnu svečanost. 

dr. don Slavko Kovačić 

 

 

  

5. Rađanje “Zova” i njegova distribucija

Sudjelovanjem u promociji, osjećam dužnost najprije pozdraviti, zahvaliti i čestitati četvorki na čelu uredništva u ime ostalih članova i svih koji list  čitaju. U ovoj prigodi posebno spominjem visoku ocjenu “ZOVA” od strane CENTRA ZA KULTURU u Omišu na čelu s prof. Mihovilom Popovcom, koji predloži, organizira i ovako svečano izvede promociju. Mi mu za to možemo samo reći hvala! Pozdravljam sve prisutne bez naslova i s naslovom, posebno dr. Juru Bilića, velikoga kneza nama susjednih Poljica, prof. Petra Tomaša, prof. Ivu Baučića, koji su se na telefonsku obavijest rado odazvali te svojim prisustvom uveličali svečanost. Hvala im! Od petorice prestavljača saznali ste sve o časopisu. Ja ću u nekoliko kratkih rečenica opisati “rađanje časopisa”.           
Neposredno nakon I svjetskog rata Jakov Tomasović (Jacobus Kučićiensis) uređivao je reviju JADRANSKA VILA. Sedamdeset godina kasnije krijesnica njegova pera bljesnula je u rodnim Kučićima kroz ZOV RODNIH OGNJIŠTA.

Nakon uspjele komemoracije i potom izgradnje spomenika “ŽRTVAMA ZA HRVATSKU” u Kučićima na prijedlog župnika don Ivana Ujevića, a po primjeru lista imotskih župa Grad na gori, krenula je namisao, da i Kučiće pokuša izdavati svoj list. Prof. dr. Mirko Tomasović u prigodi njegova kraćeg boravka u Kučićima bi upitan za savjet. Rekao je: “Ništa prije nego pitate don Slavka, nađite budućemu listu lijepo ime i ja ću surađivati (čuli smo u petak navečer na Skalicama o dugotrajnomu trudu i velikom uspjehu Mirka Tomasovića, akademika, u poučavanju Marulićeva života i djela!). Don Slavko Kovačić, profesor crkvene povijesti, unatoč obavezama na Bogoslovnom fakultetu i u arhivu splitsko-makarske nadbiskupije, zamisao prihvati objeručke. Dolazi u Kučiće, organizira uredništvo unutar kojega biramo urednika, listu daje naziv i predlaže smjernice rada. Na sebe preuzima tehničku obradu lista i brigu za tisak. Prof. dr. Ante Vukasović od prvog broja svojim redovitim prilozima s područja pedagogije obogaćuje časopis (o Antinoj osobi svjedoči i tekst objavljen u Glasu Koncila od 11. kolovoza 2000. na str. 21).

Godine Gospodnje 1995., pred Božić, prvi broj “Zova rodnih ognjišta” ugledao je svjetlo dana. Ponos i radost uredništva, dopisnika i župljana. Prije dva mjeseca tiskan je jubilarni deseti broj, uvezan u jednu cjelinu s predhodnih devet izložen je, evo, pred Vama. Predložio bih da stranice Zova rodnih ognjišta prelistate, svoja zapažanja (kritički pisana) dostavite uredništvu, da bismo Vas mogli pozvati na zalogaj i zdravicu iz malih bačava uz dimni komin ili u tapeciranoj prostoriji za vrijeme božićnih blagdana, kada će, ako Bog da, u rukama čitatelja biti 11. broj našeg časopisa.           
Zahvaliti mi je donatorima iz Omiša: “Galebu” na čelu s direktorom, posebno šefu financija i računovodstva gđi Katiji, potom direktoru “Vodovoda” gosp. Josipu, pa poglavarstvu Grada na usrdnoj pomoći, posebno gosp. Đekiju Staniću, Centru za kulturu na čelu s prof Mihovilom, koji je pretplaćen na 10 brojeva, i napokon dragocjenom savjetniku Josipu Srdanoviću i njegovoj supruzi Mariji, koji se osobito brinu za raspačavanje časopisa u Omišu.         
Napominjem da poštom šaljemo oko 100 komada, od čega u Zagreb 15 komada, u SAD - New York 10, u Australiju - Sydney 12, a Adelide 2, odakle traže i više primjeraka.

 

Napomena: Kučiće je i prije, posebno u toku II. svjetskog rata, Omišu bilo sigurnosno zaleđe. U poslijeratnom razdoblju, Kučićani su ostali u velikom postotku na svojim ognjištima tako da je mjesto, za razliku od mnogih drugih sela, i danas puno života pa su Kučićani sve brojniji, nastoje ići u korak s vremenom, žive u nadi za bolju budućnost. HVALA!

  

Bogoljub Tomasović

 

 

  

6. Glazbene točke mladih Kučićana na svečanoj prezentaciji

 

Program prezentacije svečanijim i ljepšim učinilo je nekoliko glazbenih točaka. Izveli su ih vrlo uspješno trojica malih umjetnika, sva trojica Tomasovići, Kučićani po boravku ili po podrijetlu: Nikola (na saksofonu), Marino (na violini) i Josip (na glasoviru). Korepetitor je bila Ivana Marušić. Riječi prestavljača knjige donijeli smo gore, što u cijelosti, što u sažetku. Na navedeni glazbeni dio programa možemo, dakako, samo potsjetiti one koji su ga čuli i kojima je pružio izvanredan ugođaj.

Spomenimo i to da je pojedine točke cijelog pograma najavljivao mladi inžinjer Ćiro Tomasović.

 

 

 

    Zov rodnih ognjišta, 2000. br.2 (11)