Još prije osnivanja ŠKUD-a “OSVIT” grupica entuzijasta odredila je jasan, ali u istu ruku složen cilj: oživjeti novi stvaralački duh i svojom kreativnošću Kučiće obogatiti raznim kulturnim, športskim i umjetničkim događanjima. Pošto su spomenuta događanja već bila gotovo zamrla, posao bio to je složeniji.

Krenulo se osnutkom pjevačkog zbora mladih, koji je bio prava nadopuna pučkom muškom zboru, te su na taj način pjesmom “pokrivena” sva vjerska događanja u župi. Zatim je osnivanje dramske sekcije donijelo bogatiji i sadržajniji program, posebice za blagdan Božića. Pokretanje pobožnosti Križnog puta na Veliki četvrtak barem simbolično podsjeća na blagoslov polja po “križima” na Sv. Marka, koji je nestao iz župskih običaja.

Rekonstrukcijom i izradom muških i ženskih narodnih nošnji od zaborava je spašen ne samo njihov izgled, već i duh minulih vremena koji želimo, baštineći ga, utkati u razna vjerska i svjetovna događanja.

Tek što su nošnje izrađene i ugledale svjetlo dana pod Kučićkim nam je nebom postavljeno pitanje: ”A što je s folklorom!?” Zaista, povezanost ove odjeće s pjesmom i plesom istog naroda nezaobilazna je, ali naša želja da premostimo te dvije barijere topila se u činjenici da bez znatnijih materijalnih sredstava i bez iskustva nije moguće napredovati u željenom pravcu. Upravo kada nas je ova problematika najviše zaokupljala u pomoć nam je došao naš znanac gosp. Damir Mimica, voditelj Udruge za očuvanje folklora - Omiš. (Nastup njegovih plesača Kučićani su imali prilike vidjeti za blagdan sv. Luke 1997. godine u Kino dvorani, kad su izveli stare splitske i hvarske narodne plesove).

Iako nam je gosp. Mimica i do tog trenutka bio stalna potpora i uvijek na raspolaganju, ovakva suradnja bila je drugačija od dosadašnjih, sa sobom je nosila sve one želje i nade, ali i strahove od neuspjeha već u startu.

Nakon formalnog upisa i razgovora s roditeljima, novi članovi folklornog društva i njihov “učitelj” dali su se na posao. U vrijeme kada u ruci budete držali 10. broj “Zova” i čitali ovaj osvrt, biti će šest mjeseci našeg druženja i zajedničkog rasta u duhovnom, kulturnom i umjetničkom svjetlu.

Važno je spomenuti da su kučićki folkloraši uglavnom osnovnoškolci, pa su, ovisno o dobi, podijeljeni u dvije grupe, te zajednički broje pedesetak “plesača” folklora, što je velik broj u odnosu na njihov sveukupan broj djece tog uzrasta (oko 100). Pohvalno je od njih, svakako, da do sada nisu pravili gotovo nikakve razlike između plesova, bez obzira iz kojeg kraja Hrvatske dolaze. Međutim, jasno je da posebnu pažnju i ljubav moramo posvetiti pjesmama i plesu našeg kraja. Težnja da se iz našega rada na ovom polju rodi nešto što je bilo svojstveno samo Kučićima ili njegovom užem kraju, traži mnogo rada, vremena, ljubavi, ali i znanja. Stoga i ovim putem molimo sve one koji nešto znaju o starim kolima i napjevima koji su pjevani i igrani u ovom kraju, neka nam se jave. Na žalost, to narodno blago iz godine u godinu sve više pada u zaborav koji nosi vrijeme.

Dužni smo zahvaliti Ivki i don Mladenu Vukasović koji su nam nesebično pomogli prisjetiti se nekih zaboravljenih dalmatinskih pjesama. Nadamo se da ćete neke od njih uskoro čuti, te da će one vama dočarati, starijima omogućiti da u sebi ožive trenutke minulog vremena. I kako to već u ovakvim aktivnostima biva, naš rad ne ovisi samo o nama, on ovisi i o vašoj podršci i razumijevanju (poglavito mislimo na roditelje) i spremnosti da nam pomognete na ovaj ili onaj način.

 Jedan od već pokrenutih problema je i prostor Kino-dvorane u kojoj održavamo naše probe. Dvorana je dijelom uređena, a za njeno konačno uređenje nisu potrebna znatnija novčana sredstva, pa bi manjim zalaganjem dobronamjernika i nadležnih taj prostor bio primjerenije uređen za naše redovite probe i moguće nastupe.

O našem radu za sada ne želimo više govoriti, nadamo se da ćete njihove plodove uskoro imati prilike vidjeti, dati svoje mišljenje i moguće kritike.

Bez obzira na sve spomenuto postoji jedna činjenica: U Kučićima stasa novi naraštaj. To je naraštaj koji želi naučiti i pokazati ono što mnogima nije uspjelo, koji se okrenuo vrijednostima što ih sobom nosi druženje koje u njima razvija fizičku i psihičku stranu osobnosti. Oni su to izabrali, pa neka njihovo DA bude i njihovo NE onim krivim putevima koje nosi vrijeme u kojem živimo.

ŠKUD “OSVIT” Kučiće i Udruga za očuvanje hrvatskog  folklora – Omiš

   Zov rodnih ognjišta, 2000. br.1 (10)