Članci prof. dr. sc. Ante Vukasovića, redovitog suradnika lista ZRO, daju našemu listu posebnu vrijednost, jer svim čitateljima, mlađim i starijima, mogu biti dragocjeni putokaz "za bolji i sretniji životni put". Stoga je i naša ČESTITKA u povodu njegova nedavno proslavljenoga 70. rođendana i 50. obljetnice početka pedagoškog djelovanja izraz dužne zahvalnosti Uredništva i svih čitatelja.

Prof. dr. sc. Ante Vukasović rođen je 9. siječnja 1929. u Osijeku, kamo su bili privremeno odselili njegovi roditelji Špiro i Manda Ane rođena Topić. Špira je, kao i mnoge druge okretne i radišne ljude slabijega imovnog stanja iz krševite Dalmacije, otjerala s rodnoga ognjišta u ravnu Slavoniju ondašnja velika privredna kriza. Ante je ipak svoje djetinjstvo i dječaštvo proveo u zavičajnom mjestu svojih roditelja, u svojim i našim Kučićima, gdje je završio i osnovnu školu. Potom se g. 1944. opet našao u Osijeku, gdje je tada skupina Kučićana, obitelji i pojedinaca, bila prilično brojna. Tu je g. 1949. završio učiteljsku školu.

Prvu je službu dobio početkom g. 1950. na Osmogodišnjoj školi u Šestanovcu, gdje je bio nastavnik hrvatskoga i ruskoga jezika, a ujedno školski ravnatelj. Tu je ostao do početka listopada, kad je morao poći na otsluženje obvezatnoga vojničkog roka. U vojsci je završio školu automobilskih rezervnih oficira, a nakon toga g. 1951. upisao pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 27. veljače 1956.

Nakon toga je nastavio pedagošku djelatnost radeći najprije kao nastavnik na Učiteljskoj školi u Osijeku (1. IV. 1956.-31. I. 1957.), potom kao ravnatelj novoosnovanoga Pedagoškog centra u istomu gradu (do rujna 1960.) i napokon kao profesor na Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svim sveučilišnim zvanjima redom, od asistenta preko docenta do izvanrednoga i redovitoga profesora (1. IX. 1960. - 30. IX. 1993.). Doktorirao je 29. travnja 1965.

Bio je tijekom više godina i pročelnik Odsjeka za pedagogiju, predstojnik Zavoda za pedagogiju, voditelj postdiplomskih studija, vršilac dužnosti direktora Sveučilišnog centra za pedagošku izobrazbu i istraživanje, direktor znanstveno-istraživačkog projekta međunarodnoga značenja Sustav i program stručnog obrazovanja i usavršavanja nastavnika za rad u području planiranja obitelji Fonda za populacijski pokret Ujedninjenih naroda ... Tijekom 1994. i 1995. vodio je kao suradnik u Političkoj upravi Ministarstva obrane RH projekt: Domovinski odgoj za potrebe Hrvatske vojske.

Bio je među prvim uglednicima iz javnoga života koji su se početkom g. 1989. založili za demokratsku preobrazbu u Hrvatskoj i stvaranje neovisne hrvatske države djelujući najprije u inicijativnom odboru za osnivanje HDZ-a, a nakon podjele odbora na dvije manje skupine, našao se među osnivačima Hrvatske demokratske stranke u kojoj je prvih godina djelovao kao dopredsjednik, da bi zbog nesuglasica u toj stranci skupa s još desetak čelnika potkraj g. 1992. pristupio HDZ-u.

S vremenom je svoju društvenu djelatnost usmjerio poglavito na Hrvatski katolički zbor "MI", kojemu je glavni tajnik, i Društvo hrvatsko-slovačkog prijateljstva, kojemu je predsjednik. Član je Akademije humanističkih znanosti u Sankt-Petersburgu, član Svjetske asocijacije za pedagogijska istraživanja i brojnih hrvatskih udruga među kojima posebno spominjemo Hrvatski pedagoško-književni zbor, Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, Hrvatski pokret za život i obitelj.

Od mnogih priznanja i odlikovanja koje je dobio za svoj znanstveni, stručni i općekulturni rad navodimo Orden rada sa zlatnim vijencem (u doba Hrvatskoga proljeća g. 1971.), nagradu Ivan Filipović i Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića koji mu je dodijelio pokojni predsjednik Republike dr. F. Tuđman.

Na kraju recimo da je glavna djelatnost našega A. Vukasovića bila i ostala pedagogijska. Već smo je u sklopu kratkoga životopisa opisali u glavnim crtama, a iscrpno je prikazati ovdje i nije moguće. Spomenimo ipak još to da je povremeno boravio i predavao u deset europskih država, Kanadi i USA, održao više od sto javnih predavanja, napisao samostalno i objavio 40 knjiga, veći broj drugih uredio i u njima u različitoj mjeri surađivao, a kad se tomu pribroje članci i razni kraći radovi objavljeni u zbornicima, časopisima, enciklopedijama i listovima, onda se ukupan broj njegovih radova penje na preko 1180 bibliografskih jedinica. Mnogi su prevedeni i objavljeni na stranim jezicima, a o njemu i njegovim djelima objavljeno je više od šeststo osvrta, recenzija i prikaza u zemlji i inozemstvu.

Budući da je profesor Ante tako afirmirani stručnjak, priznati znanstvenik, plodan pedagogijski pisac, uspješan odgajatelj odgajatelja, savjestan i odgovoran sveučilišni profesor, ne treba se čuditi da su ga njegovi prijatelji počastili knjigom Životopis i bibliografija Ante Vukasovića, koja je objavljena u Zagrebu koncem g. 1999. Vijest o predstavljanju spomenute knjige u dvorani Tribine grada Zagreba 15. prosinca 1999. novina je Slobodna Dalmacija donijela sutradan pod naslovom Branitelj pedagogije.

Mi bismo dodali: prije svega sposobni promicatelj, a kad treba, i odvažni branitelj najviših ljudskih i kršćanskih vrednota kao što su zaštita ljudskoga života i dostojanstva, integralna osobnost i zdrava obitelj kao prirodni izvor i okrilje svega toga. Nama je posebna čast ovdje naglasiti da je Ante jedan od onih koji su od samoga početka poduprli pokretanje Zova rodnih ognjišta i, što je još važnije, da je za svaki broj spremno i navrijeme poslao svoj sadržajem uvijek aktualan članak. Neka ga Bog dugo zdrava podrži među nama!   

  Zov rodnih ognjišta, 2000. br.1 (10)