U nedjelju 18. travnja ove godine proslavio je 50. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja i mlade mise naš nekadašnji župnik don Mate Stanić. Red je da taj događaj zabilježimo u Zovu, jer Zlatomisnik je jedan od njegovih suradnika, a i bez toga je u živom i zahvalnom sjećanju svima odraslijim Kučićanima.

Don Mate je rođen u nama susjednoj župi Zvečanje već pomalo davne 1923. godine. Osnovnu je školu završio u rodnomu mjestu, klasičnu gimnaziju većim dijelom u splitskom sjemeništu, a zbog ratnih neprilika (Split su bili oteli Talijani) završne razrede s ispitom zrelosti u travničkom sjemeništu. Bogoslovni studij pohađao je u splitskoj bogosloviji tijekom najtežih poratnih godinama 1945-1949.g.

Za svećenika je zaređen 2. travnja 1949., a mladu je misu slavio sljedećega 18. travnja (tada je te godine bio uskrsni ponedjeljak). Najprije je bio župnik u rodnoj župi Zvečanje (1949.-1958.), zatim na Zadvarju (1958.-1966.), pa na otoku Čiovu, u Žednomu (1966.-1967.) i Slatinama (1968.). Upravu župe Kučiće preuzeo je 1. rujna 1968.g. 

U nas je ostao nešto manje od devet godina, tj. do 1. srpnja 1977., kad je zbog zdravstvenih razloga prestao biti župnikom. Poslije toga se kao svećenik na bolovanju nastanio kod ondašnjega makarskog župnika don Mile Vidovića te, zahvaljujući priličnom poboljšanju vida, zauzeto pomagao najprije njemu, zatim od g. 1978. mons. don Anti Juriću, sadašnjemu nadbiskupu do njegova odlaska na novu dužnost u Split, i još trojici makarskih župnika. U međuvremenu je imenovan makarskim kanonikom (ustoličen 21. studenoga 1978.).

Vršio je uz to tijekom šest godina službu makarskog dekana i biskupskog vikara (1989.-1995.).  Papa Ivan Pavao II. odlikovao ga je naslovom papinskoga kapelana. Zacijelo njemu ne će biti pravo što nabrajamo te časti, pa da lakše podnese, dodao bih da je on, uza sve to, ostao uvijek skroman i jednostavan svećenik, što naš kršćanski puk već tradicionalno izrazi samo kratkim predmetkom "don" i imenom.

Na slavlju don Matine zlatne mise u nadžupskoj crkvi sv. Marka u Makarskoj, na treću usksnu nedjelju 18. travnja ove godine, sudjelovali su, uz tamošnje i neke druge svećenike, don Matinu rodbinu i mnoštvo makarskih vjernika još i naš nekadašnji župnik don Rade, koji je tada bio na liječenju u Makarskoj, i potpisani. Smatrao sam svojom ugodnom dužnošću da pridružujući se drugim govornicima koji su na svršetku sv. mise izrekli svoje čestitke Zlatomisniku i ja čestitam u ime Kučićana i zahvalim mu za sve što je tijekom devetgodišnje službe učinio u našem selu. 

U toj je čestitci posebno naglašeno da je sadašnji zlatomisnik župi Kučiće posvetio najbolje godine svoga života zauzimljući se svim silama za dovršenje nove župne crkve presv. Tijela i Krvi Isusove, a u isto vrijeme s još većim marom i ljubavlju izgradnji naše župne zajednice kao žive crkve. Znao se spremno uključiti i u građevinske poslove, i on i njegov pokojni otac Iko, dični starina, tada već više nego osamdesetogodišnjak, a da nitko to od njih nije tražio. Međutim Kučićanima su ipak najviše u sjećanju njegovih propovjedi u kojima je zanosno, s neuobičajenom misaonošću i jasnoćom uspješno navještao vječne istine kršćanske vjere i branio evanđeoske vrednote. 

                                                              

 Zov rodnih ognjišta, 1999. br.1 (8)