Štovani Kučićani! 

Preuzevši dužnost predsjednika MO Kučiće preuzeo sam i lijep običaj našega bivšeg predsjednika Srećka Vukasovića da vam se obraća putem ovog lista.

Sam list shvaćam kao jedan prekrasan događaj u povijesti našeg sela. Shvaćam ga kao velik kulturni pomak te kao veliku pomoć u zbližavanju svih nas. Nas u Kučićima i “nas“ u svijetu. Mislim da bi se svaki čovjek želio ponositi svojim rodnim mjestom, a mi za ponos, vjerujem, imamo razloga, i to počevši od njegovih prirodnih ljepota naše Drabobulje i Cetine, naših Sitnica, Kunjaka i Povila, do njegove burne povijesti, u kojoj smo hvala Bogu ostali svoji, Hrvatskoj i Bogu vjerni.

Ponos smo naslijedili od predaka. Od djedova i baka koji su, svakodnevno teško radeći, svojim žuljevima ovo selo činili onim što je ono sada i na što smo ponosni. Često se odričući i najosnovnijih potreba gradili su crkvu Sv. Luke i novu crkvu te sve ostalo što mi danas baštinimo. Ponos koji su oni nama ostavili kao baštinu i mi smo dužni ostaviti svim onim generacijama Kučićana koje će doći nakon nas.

Dužnost nam je da i mi ostavimo svoj pečat u vidu svega onoga lijepog što ćemo i mi napraviti u Kučićima. Kao i oni prije nas i mi ćemo to morati napraviti našim radom i odricanjem. No, vjerujte, sve ono što se napravi na takav način, a posebno u teškim vremenima ima Božji blagoslov da bude ljepše i dulje traje.

Ja imam san. San o Kučićima još većim i ljepšim, sretnijim i ponosnijim. Vjerujem da je to i vaš san.

Sad kad Kučiće ima Hrvatsku, a znamo što to znači za Kučiće i Kučićane bez obzira na sve probleme, mislim da je vrijeme da radom i odricanjem pokažemo koliko nam je to bilo i jest važno.

Bez obzira na sve naše probleme i teškoće vjerujem da ćete se uključiti u programe uljepšavanja našeg sela i osiguravanja njegova opstanka. Ne radi reda ili  obveze nego što to želimo i osjećamo.  

Pozdravljam te vas ovom prigodom pozivam na proslavu Dana Kučićana. Ne kao goste nego kao Kučićane.  

Ivan Kovačić, predsjednik MO Kučiće

Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)