Dan zahvalnosti je dan koji povezuje značajna mjesta, događaje i ljude koji su odigrali važnu ulogu u stvaranju države. Gotovo sve zemlje u svijetu imaju jedan dan kojim odaju zahvalnost ljudima, a slavu domovini. Hrvati  taj dan slave 5. kolovoza, jer toga je dana godine 1995. u oslobođenome Kninu, nakon gotovo pet godina privremene okupacije, zavijorio hrvatski barjak. 

Kroz burnu povijest ovih prostora Hrvati su uvijek imali aktivnu ulogu. I u svakom trenutku je bila nazočna misao i želja za samostalnom državom Hrvatskom.

Nakon posljednjega hrvatskog vladara iz hrvatske loze Trpimirovića (koji se zvao poput svojih predhodnika “Božjom milošću kralj Hrvata i Dalmatinaca“), Kralja Stjepana, koji je umro 1090. godine, Hrvati su devet stoljeća u okruženju svjetskih velesila tog vremena gajili ideju, sačuvali vjeru, sačuvali narod, običaje i kulturu, sačuvali prostor na kojem živimo i na kraju sačuvali vjeru u hrvatsku državu. Koje li simbolike!

Otkad se Hrvatska proglasila kraljevinom za Tomislava 925., ta kraljevina tijekom 1000 godina nije ni čas izgubila kontinuitet, iako uvijek nije bila samostalna država.

Za to vrijeme propale su sve slavenske države, propalo je Bizantsko carstvo i ponositi mletački lav.

Hrvatski narod je, svojom ustrajnošću u požrtvovnošću prebrodio i doba najveće osvajačke moći Turske Carevine. Ta mu je borba bila kao svakidašnji kruh, u toj je borbi sudjelovao sav hrvatski narod. U toj je borbi hrvatski narod pokazao svu svoju silnu otpornu snagu.

Tako su, u ono vrijeme, pisali svom kralju Ferdinandu I.: “Vazda smo uzdržavali tu slavu da nema naroda u kršćanstvu koji bi tako dugo vremena izdržao i krv svoju prolijevao kao mi Hrvati. Ta već je minulo više od osamdeset godina što se branimo i borimo za vjeru kršćansku. S tom su slavom umrli naši pređi, a mi to isto žudimo.“ I nakon tih silnih godina, nakon 900 godina veličanstvene povijesti, napokon tu državu, koju su sanjale generacije Hrvata, poradi koje se borilo i ginulo, napokon smo i dobili.

Hrvati, koji su tu državu čekali devet stoljeća imaju zašto i slaviti. I slaviti i zahvaljivati. Samo su Židovi duže čekali svoju državu od Hrvata, ali oni nisu imali zemlje nego su dobili od Boga “Obećanu zemlju”.

Knin koji je vjerojatno već od osmog stoljeća bio prijestolni grad hrvatskih vladara, a u 11. stoljeću i sjedište specijalno "hrvatskog biskupa", taj grad sa svojom tvrđavom, čitavo je to vrijeme bio simbolom hrvatske državnosti. Knin je, sve do prodora Turaka na ove prostore bio u središtu javnog i vjerskog života. Preko njega su išli glavni putovi prema Bosni i prema Slavoniji.

 Dolaskom Turaka tu je ulogu izgubio, ali je u svijesti hrvatskog naroda uvijek ostao stolnim gradom, gradom simbolom, gradom koji je srpska opančarska kultura uporno, ali uzalud, gurala prema istočnim balkanskim prostorima.

Oslobađanje Knina bila je kruna nastojanja hrvatske države da ovlada svojim prostorima.

Akcija Hrvatskih oružanih snaga nazvana “OLUJA” bila je kulminacija višemjesečnih djelatnosti hrvatske vojske i HVO, a kojoj je bio cilj oslobađanje okupiranih hrvatskih prostora. U tim akcijama, od ZIME 94 (23. studenoga) do JUŽNOG POTEZA 95 (listopad) oslobođeno je oko 9800 km2, a što je 17% površine Hrvatske. Sama je OLUJA započela 4. kolovoza, a završila 8. kolovoza 1995. godine.

 Akcija oslobađanja Knina, započeta 5. kolovoza oko 5 sati, a završila u 11 sati istoga dana. Čitavo je područje očišćeno tako da je već idućeg dana predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman posjetio Knin.

U sjećanje na tu akciju hrvatskih snaga, u slavu Knina koji je simbol hrvatske državnosti, u čast svima koji su pridonijeli samostalnosti i stvaranju hrvatske države, 5. kolovoza je proglašen  danom zahvalnosti.

Malena Hrvatska, koju neki na karti Europe još ne mogu, ili točnije rečeno ne žele, naći pokazala je čitavom svijetu da je živjela, da živi i da je vrijedna živjeti.  

 Jere Šitin

     Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)