Osim što je grijeh prema flori i fauni,rizik za budućnost života kako na okolnim mjestima onečišćenja tako i za naš vlastiti,potvrda ekonomske i moralne zaostalosti neke zajednice,ekološki nesavjesno ponašanje je grijeh prema Bogu.

Prema Bogu zato što ekološki nesavjesnim ponašanjem uništavamo sve ono što je Bog stvorio nama na raspolaganje uz zadatak da svijet koji je od Njega stvoren čuvamo i usavršavamo za dobrobit života na zemlji općenito. Međutim,današnji stupanj tehnološkog razvitka ,usmjeren prvenstveno na dostignuća koja bi poboljšala ljudski život, postao je izravan “mač s dvije oštrice” koji prijeti vrlo mogućim samouništenjem,a jedini izlaz je izgradnja čvrste ekološke svijesti kojom bi se trebalo ispraviti učinjeno.  

   Prisutnost takve savjesti odnedavno se očituje i u našem selu,čemu je uvelike pridonijela uporaba kontejnera,kao reakcija deponiranja otpada u Dobroj vodi - mjestu dotada netaknute prirode niskog raslinja i borove šume,strmih litica,i čiste,hladne izvorske vode. Problem zagađenja i odlaganja otpada u Dobroj Vodi može se smatrati trenutno riješenim,ali mnoga druga privlačna mjesta u prirodi onečišćena su deponiranjem otpada ( Vrtolum,potok. . . ), naravno uz pomoć kontejnera(prestankom odlaganja),trebat će mnogo vremena za razgradnju smeća i oporavak.

Tužna je činjenica da ima još onih ljudi koji nerazmišljajući o posljedicama i budućnosti uporabu kontejnera smatraju nevažnom,na taj način što im je potpuno svejedno hoće li smeće završiti u potoku,Vrtolumu, Kičeru. . .   ili u kontejnerima.

Ali trebali bi imati na pameti da npr. jedan običan predmet od plastične mase (koja je vrlo teško razgradiva) dugogodišnje onečišćava prostor na kojem se nalazi,i narušava estetski izgled.

A trebamo misliti na budućnost!                                                               

Zov rodnih ognjišta, 1997. br.2 (5)