Nemoguće je imenom i prezimenom navesti naše sumještane koji su poginuli braneći svoja ognjišta i svoju domovinu u prošlim stoljećima. Poznata su imena onih koji su stradali tijekom I. svjetskog rata, ali se jedva kojemu doznalo za grob, pa i za dan pogibije, jer su stradali i kosti ostavili na raznim bojištima u tuđini, kamo ih je ratni vihor mimo njihove volje odnio.           

  Dva posljednja rata vodila su se i žrtve kupila na domaćem tlu. O stradalima je moguće donijeti neke podatke. To je potrebno da se svima njima i njihovim obiteljima oda dužna počast.           

Naročita tragedija II. svjetskog rata bila je u tomu što su se sinovi istoga naroda, u uvjerenju da se bore za pravednu stvar i slobodu svoje domovine, u toj borbi našli na suprotnim stranama. To se u posljednjemu domovinskom ratu, srećom, nije ponovilo. Ovoga puta smo od povijesti nešto naučili, što je urodilo stvarnom slobodom, vlastitom državom i mogućnošću sretnije budućnosti naroda i domovine. Govor o pomirbi zato nije prazna riječ nego zahtjev razuma.          

   U svakom slučaju o mrtvima se, kako od starine kaže narodna mudrost, govori samo dobro. Njihova se imena spominju s ljudskim pa i religioznim poštovanjem, jer oni su na obalama vječnosti u Bogu spoznali Istinu, a nitko od nas ne zna, kako su se prema njoj u času prijelaza odredili. Sve ih prepuštamo Božjemu milosrđu i za njih se molimo.           

 Nižući imena stradalih navodimo najprije žrtve domovinskoga rata 1990.-1995., jer te su rane najsvježije i zahvalnost prema njima najživlja. Prva dvojica dali su svoje mlade živote u izravnoj borbi braneći domovinu, a treći je kao hrvatski vojnik stradao u prometnoj nesreći. Zatim navodimo imena poginulih tijekom drugoga svjetskog rata i neposredno poslije njegova završetka bez obzira u kojoj su vojsci bili. Tu su napokon i imena onih koje se sve do sloma komunističke Jugoslavije nije smjelo javno spominjati. Svečano su komemorirani u lipnju ove godine o 50. obljetnici bleiburških žrtava i žrtava tzv. hrvatskog križnoga puta.            

 Pokušali smo, ali uvijek nismo uspjeli, doći do točnih podataka o svim tim žrtvama. Stoga će možda biti netočnosti i nehotičnih propusta. Ako ih uočite, molimo vas, da pošaljete ispravke. Rado ćemo ih objaviti u sljedećemu broju.

 

 

I. ŽRTVE DOMOVINSKOGA RATA 

1. TOMASOVIĆ Franjo pok. Vlade, r. 4. 10. 1960. Poginuo na južnomu bojištu 4. 11. 1991. (114/3 HV).

2. SOVULJ Slavko Stipin, r. 7. 2. 1966. Poginuo na zadarskomu bojištu 12. 5. 1992. (HOS, HV).

3. ŠUŠIĆ Nediljko pok. Pere, r. 17. 9. 1967. Kao hrvatski vojnik poginuo u prometnoj nesreći 10. 6. 1995.

Među njih ubrajamo i Nedjeljka SOVULJA Jozina (r. 23. 9. 1953.), koji je zbog političkoga djelovanja za Hrvatsku od 1971. bio zatvaran u Americi. Tijekom Domovinskog rata vratio se u domovinu.Njegovu ranu smrt možemo smatrati posljedicom raznih stradanja, umro je  31. 8. 1995.

 

II. ŽRTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA

 1.   BARTULOVIĆ Stipe Jerkin, r. 23. 7. 1921., vojnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen u okolici Maribora poslije 8. 5. 1945. 

2.   BOŠNJAK Pave Stipin, r. 17. 1. 1921., hrvatski domobran. Pogubljen poslije 8. 5. 1945.

3.   ČAGALJ Nediljko Antin, r. 8. 4. 1923., partizanski vojnik. Poginuo u Bisku nepoznatoga datuma.

4.   JURIČIĆ Ante Markov, r. 2. 4. 1886., civilna žrtva. Poginuo 21. 2. 1944. u Voćinu.

5.   JURIČIĆ Mile Antina, r. 29. 9. 1922., sudionica partizanskih postrojbi. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.

6.   JURIČIĆ Ivan Matin, r. 1. 10. 1906.,  partizanski vojnik. Poginuo 14. 2. 1945.

7.   KOVAČIĆ Josip pok. Jerka, r. 12. 3. 1895., civilna žrtva. Ubijen 22. 8. 1944.

8.   KOVAČIĆ Jure Nikolin, r. 12. 8. 1922., partizanski vojnik. Poginuo 11. 3. 1944. u Srinjinama.

9.   LUETIĆ don Marko, župnik, r. u Župi Biokovskoj 1. 11. 1895. Župničku službu u Kučićima započeo g. 1931. U početku rata, zbog prijetnji, napustio južnu Hrvatsku. Stradao u Zagrebu uoči Božića 1944.

10.  MARUNČIĆ Josip Stipanov, r. 7. 4. 1922., partizanski vojnik. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.

11.  MARUNČIĆ Petar pok. Luke, r. 30. 10. 1905.,  civilna žrtva. Stradao na Aržanu 15. 11. 1943.

12.  PEJKOVIĆ-TOMASOVIĆ Stipe, r. 27. 12. 1919., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

13.  PERVAN Nediljko pok. Frane, r. 7. 8. 1926., vojnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

14.  PERVAN Mirko pok. Grge, r. 14. 4. 1910., partizanski vojnik. Poginuo na Aržanu 18. 10. 1944.

15.  PERVAN Petar Franin, r. 19. 4. 1919., domobranski dočasnik. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

16.  RABOTEG Drago Marijanov, r. 12. 9. 1920., partizanski vojnik. Poginuo 24. 4. 1945.

17.  RABOTEG Nedljko Markov, r. 24. 2. 1924., hrvatski domobran, zatim mobiliziran u partizansku vojsku. Poginuo 28. 1. 1945.

18.  RADIĆ Vinko Antin, r. 3. 4. 1923., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

19.  SOVULJ Ante Jozin, r. 7. 8. 1907., prije emigrant, a zatim satnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

20.  SOVULJ Anđelko Mijin, r. 18. 4. 1922., hrvatski domobran. Pogubljen 28. 8. 1945.

21.  SOVULJ Grgo Božin, r. 2. 3. 1925., hrvatski domobran. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.

22.  SOVULJ Marin Jozin, r. 8. 12. 1924. Mobiliziran 1943. u partizansku vojsku. Poginuo vjerojatno već početkom ožujka 1943. na Neretvi.

23.  SOVULJ Stipe Ivanov, r. 2. 11. 1920., partizanski vojnik. Poginuo 23. 7. 1943.

24.  SOVULJ RUŽICA Mijina, r. 1. 1. 1925., sudionica hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljena 28. 8. 1945.

25.  SRDANOVIĆ Nikola Ivan Jozin, r. 30. 11. 1912., emigrant, a zatim časnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Poginuo 1. 1. 1942. na Kordunu.

26.  SRDANOVIĆ Nikola pok Ivana (Ikusov), r. 8. 7. 1901., vojnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

27.  SRDANOVIĆ Mate Josipov (Saja), r. 30. 1. 1898., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Ubijen 1944.            

28.  SRDANOVIĆ Kate žena Stipina, r. 19. 1. 1891., civilna žrtva. Partizani je odveli u Mosor i tu pogubili   ljeti 1943.

29.  SRDANOVIĆ Stipe Stipin (Čovo), r. 20. 2. 1924., vojnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Ubijen 6. 9. 1944.

30.  STANIĆ don Ivan, r. u Omišu 3. 3. 1897., župnik Svinišća i poslužitelj župe Kučiće. Partizani ga odveli u Mosor i tu pogubili 26. 5. 1943.

31.  ŠARAC Ljubo pok. Ilije, r. 1. 11. 1913., zastavnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Poginuo 1. 6. 1943. u Bosanskoj Krupi.

32.  ŠUŠIĆ Rozarijo Nikolin, r. 4. 1. 1925., vojnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

33.  ŠUŠIĆ Stipe Nikolin, r. 4. 9. 1922., civilna žrtva.  Ubijen 4. 9. 1922. na Pavića mostu.

34.  TOMASOVIĆ Ante Križanov, r. 2. 1. 1925. Mobiliziran 1943. u partizansku vojsku. Poginuo vjerojatno već početkom ožujka 1943. na Neretvi.

35.  TOMASOVIĆ Ante Miškov, r. 6. 4. 1909., hrvatski domobran. Poginuo 30. 12. 1944.

36.  TOMASOVIĆ Ante Petrov, r. 20. 5. 1924., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Poginuo 14. 4. 1944.

37.  TOMASOVIĆ Ante Antin, r. 10. 3. 1915., partizanski vojnik. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.

38.  TOMASOVIĆ Bruno Filipov, r. 8. 9. 1911., partizanski vojnik. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.

39.  TOMASOVIĆ Dušan Miškov, r. 20. 1. 1923., partizanski vojnik. Poginuo na Pagu 5. 4. 1945.           

40.  TOMASOVIĆ Filip Tomišin, r. 30. 8. 1908., hrvatski oružnički dočasnik. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.           

41.  TOMASOVIĆ Gabro Tomin, r. 7. 8. 1915., partizanski vojnik. Poginuo u Kučićima 24. 1. 1943.

42.  TOMASOVIĆ Nediljko Antin, r. 30. 4. 1921., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Poginuo 6. 9. 1944.

43.  TOMASOVIĆ Marinko Miškov, r. 29. 8. 1911., časnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Poginuo 12. 4. 1944. u Podravskoj Slatini.

44.  TOMASOVIĆ Jure Jerkin, r. 29. 5. 1914., partizanski vojnik. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.     

45.  TOMASOVIĆ Ljubo Tomišin, r. 10. 9. 1919. hrvatski domobran. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato.           

46.  TOMASOVIĆ Rade Filipov, r. 10. 4. 1913., civilna žrtva. Poginuo na Pavića mostu 3. 12. 1942.      

47.  TOMASOVIĆ Srećko Vickov, r. 20. 3. 1924., partizanski vojnik. Poginuo nepoznatoga datuma1944. u Ilirskoj Bistrici.

48.  TOMASOVIĆ Vjekoslav Vinko Ivanov (Zanin), r. 10. 8. 1919., domobranski dočasnik. Pogubljen poslije 8. 5. 1945.

49.  TOPIĆ Ante Mijin, r. 10. 6. 1879., civilna žrtva. Ubijen na Zadvarju 5. 5. 1944.

50.  TOPIĆ Grgo Markov, r. 2. 1. 1923., časnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.       

51.  TOPIĆ Ivan Antin, r. 7. 10. 1922., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

52.  TOPIĆ Jakov Perin, r. 29. 11. 1910., domobranski dočasnik. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.       

53.  TOPIĆ Marko Mijin, r. 23. 4. 1915., partizanski vojnik. Mjesto i vrijeme pogibije nepoznato. 

54.  TOPIĆ Miro Antin (Čulin), r. 18. 5. 1926. Mobiliziran u partizansku vojsku. Poginuo 20. 10. 1944.    

55.  TOPIĆ Matija Stipina, r. 12. 3. 1921., sudionica hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljena poslije 8. svibnja 1945.       

56.  TOPIĆ Mladen Filipov, r. 7. 8. 1922., časnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

57.  VUKASOVIĆ Anđelko Antin (Dešin), r. 10. 7. 1925., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.         

58.  VUKASOVIĆ Ante pok. Jakova, r. 20. 12. 1913., željezničar. Ubijen u Virovitici 4. 10. 1944.

59.  VUKASOVIĆ Ivan Matin, r. 26. 2. 1923., vojnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Poginuo kod Knina nepoznatoga datuma.

60. VUKASOVIĆ Ljubo Antin (Dešin), r. 28. 3. 1920., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

61. VUKASOVIĆ Mirko pok.Mije (Miška), r. 16. 4. 1921., dočasnik hrvatskih dobrovoljačkih postrojbi. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945.

62. VUKASOVIĆ Srećko Stipin, r. 1. 5. 1915., hrvatski redarstvenik. Pogubljen poslije 8. svibnja 1945. 

Njima bi se još mogli pribrojiti:

Berislava KOVAČIĆA pok. Ivana, domobranskoga dočasnika. On je rođen u Omišu (14. 5. 1917), ali mu je otac bio iz Kučića. Pogubljen je poslije 8. 5. 1945. i 

Stipu VUKASOVIĆA pok. Jerke, koji je  r. 1. 10. 1904. u Kučićima, a živio je u Zemunu, gdje je ubijen više godina poslije rata zbog hrvatstva.

 

Zov rodnih ognjišta, 1995. br.1 (1)