U organizaciji Udruge žena «Katarina Zrinska« - ogranak Omiš, 23. rujna ove godine organiziran je jednodnevni izlet iz Omiša u svetište sv. Ive u Podmilačju (mjesto pokraj Jajca, BiH).

Osim hodočašća ovom poznatom i drevnom bosanskom svetištu, razlog je bila i završnica  duhovne obnove koju je u župi Podmilačje predvodio naš poznati  hrvatski svećenik Krčke biskupije vlč. Zlatko Sudac.

Toga nedjeljnog dana u ranim jutarnjim satima prepuna tri autobusa (oko 150 vjernika, uglavnom hodočasnica) krenulo je iz Omiša u nama još nepoznato mjesto u središnjoj Bosni.

Preko Splita, Trilja, Kamenskog, a zatim kroz životopisna Bosanska mjesta i gradove: Tomislav grad, Kupres, Bugojno, Donji Vakuf i Jajce stigli smo u magli tog prohladnog nedjeljnog jutra u podmilačko svetište sv. Ive (svetog Ivana Krstitelja).

Mnogima, pa i potpisniku ovog osvrta bio je to prvi susret s ovim bosanskim svetištem, o kojem do sada nismo puno znali, pa je prilika da ovom prigodom spomenimo i nekoliko zanimljivosti i podataka o tom mjestu i svetištu.

            Svetište sv. Ive u Podmilačju jedno je od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini. Koliko se zna, ono datira još iz 15. stoljeća.

Podmilačka crkva Sv. Ive ujedno je i jedina kamena katolička crkva u Bosni i Hercegovini koju Turci nisu nikada srušili, a u kojoj su se vjernici skupljali i sv. Ivi za zagovor molili kroz vrijeme cijele Turske vladavine.

U narodu toga kraja još i danas živi predaja, kako je ta mala srednjovjekovna crkvica preko noći iz susjednog sela prešla preko rijeke Vrbasa na brežuljak u selo Podmilačje, jer su u nju Turci stjerivali i u njoj držali koze.

Međutim, to svetište svoje najteže dane nije doživjelo za vrijeme višestoljetne turske vladavine, već za vrijeme posljednjeg rata, kad je koncem listopada 1993. godine pod pritiskom vojske Jugoslavenske armije i Republike srpske, sav nesrpski živalj bio prisiljen napustiti jajački kraj i otići u izbjeglištvo.

Nekoliko mjeseci nakon okupacije ovoga kraja, tijekom ožujka 1994. godine, spomenuti su velikosrpski osvajači minirali i razrušili sve izgrađeno što je vezano za svetište i župu u Podmilačju: staru zavjetnu crkvu sv. Ive, vanjski oltar, župsku kuću, šetnice s klupama, ispovjedaonice i gospodarske zgrade.

Od sigurnog uništenja spašen je samo čudotvorni kip sv. Ive kojeg su vjernici ponijeli sa sobom u prognanstvo.

Nakon dvije godine izbjeglištva, u rujnu 1995. godine, nakon oslobođenja, započinje povratak vjernika katolika u oslobođeni jajački kraj, a odmah po povratku započela je obnova stare zavjetne crkvice sv. Ive, u obliku kakva je bila u vrijeme njene izgradnje, prije više stotina godina, čime je službeno započela obnova svetišta u Podmilačju.

Nakon povratka na vjekovna ognjišta i u svoje drevno svetište, vjernici Podmilačja predvođeni svojim pastirima franjevcima provincije Bosne srebrene razmišljaju o izgradnji nove, velike, crkve sv. Ive, sa svim pratećim objektima potrebnima za pastoralno

djelovanje župe i svetišta, a čija je izgradnja započela 2003. godine nakon odobrenja Vrhbosanskog nadbiskupskog ordinarijata.

Spomenimo  da je to mjesto poznato kao mjesto mnogih čuda (samo u razdoblju od 1959. do 1973. godine zabilježena su 42 slučaja ozdravljenja!), zbog čega to svetište nosi epitet «bosanskoga Lurda«, a poznato je da je u povijesti svetišta bilo značajnijih posjeta pripadnika i drugih vjeroispovijesti: pravoslavaca, pa čak i muslimana, da kod Boga zazovu moćan zagovor sv. Ive.

Najveći broj vjernika u svetište hodočasti na sam blagdan Sv. Ive (Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja), sada nakon rata u njega hodočasti više od 60.000 vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, te drugih Europskih zemalja.

            Dijelom toga velikog broja hodočasnika, što dolaze u podmilačko svetište, te je rujanske nedjelje bila i naša grupa iz Omiša, ali i mnoštvo vjernika iz mnogih gradova i mjesta Hrvatske, Bosne i Hercegovine, naravno, katolika šireg jajačkog kraja i okolice.

Sv. misu zahvalnicu na kraju trodnevne duhovne obnove pred više tisuća vjernika služio je vlč. Zlatko Sudac, zajedno sa župnikom i svećenicima podmilačke župe i svetišta.

Vlč. je Sudac u svom nadahnutom i karizmatičnom govoru nastojao svim okupljenima  približiti riječ Božju, te prenijeti duhovnu misao i poruku kroz svakodnevni život, a posebno kako je rekao, »napaćenom narodu svete zemlje Bosne« i vjernicima jajačkog kraja, kojima je na posebno dirljiv način uputio riječi ohrabrenja, utjehe i nade, te ih je pozvao na molitvu, praštanje, suživot i mir sa drugim narodima i vjeroispovijestima.

            Nadamo se i vjerujemo da će riječi vlč. Zlatka Suca ostati u srcima i djelima svih onih koji su ga slušali, te da će to tradicionalno svetište u Podmilačju ponovno, iz temelja, doživjeti svoj materijalni i duhovni procvat, uz Božje vodstvo, po zagovoru sv. Ive.

 

Pjesma sv. Ivi u Podmilačju

 

Sveti Ivo, tebi sada,

dolazimo puni nada,

puni ljudskih briga, jada.

 

Zazivamo tebe danas,

sv. Ivo, moli za nas !

 

Preteča si Kristu bio,

dolazak mu pripravio,

Janje Božje navijestio.

 

Spasitelj ti dade stoga,

moć čudesa tvorit mnoga,

na imena zaziv tvoga.

 

I nama pokaži svima,

čudesnu da snagu ima

tvoja pomoć bolesnima.

 

Vjerni puk te žarko moli,

da mu blažiš patnje, boli,

u života suznoj doli…

Napomena: svi podaci o župi i svetištu sv. Ive u Podmilačju i pjesma o sv. Ivi preuzeti su sa službene internetske stranice svetišta:www.zupa-podmilacje.com.

 

       
        

Zov rodnih ognjišta, 2007. br.2 (25)