KREIRANJE PONUDE SEOSKOG TURIZMA U KUČIĆIMA

 


O temi seoskog turizma u Kučićima još nismo govorili u  «Zovu rodnih ognjišta« na stručan način.
Zanimljivo je i pohvalno što je Jelena Tomasović, sada već bivša studentica Sveučilišta u Zadru, za svoj diplomski rad upravo izabrala temu:  «KREIRANJE PONUDE SEOSKOG TURIZMA U KUČIĆIMA «. Tekst koji ovdje objavljujemo tek su najzanimljiviji sažeci  o toj temi. Zahvaljujem Jeleni Tomasović što se rado odazvala suradnji i obogatila sadržajnost našeg župskog lista.  /
Ć. T. /

 

                                                                                                              

Spoznaja da svoje teoretsko znanje s područja turizma mogu upotrijebiti u diplomskom radu vezanom za moje rodno selo Kučiće vrlo me obradovala. Ideja da pišem o mogućnostima za razvoj seoskog turizma u Kučićima rodila mi se nakon što svako ljeto promatram tisuće turista koje uglavnom samo prođu kroz selo u potrazi za startnim mjestom za rafting ili nekom drugom avanturom na rijeci Cetini.

Masovni turizam sa svojim najočitijim oblikom ljetovališno-kupališnim turizmom davno je pao na ispitu. Turisti su postali željni novih spoznaja i doživljaja. Nisu više zadovoljni samo smještajem u prosječnim sobama, sunčanjem i kupanjem; oni tragaju za novim bojama, okusima i mirisima Hrvatske.

Potaknuta odličnim rezultatima koje Istra ostvaruje od seoskog turizma i počecima bavljenja ovim turizmom u susjednim nam selima, odlučila sam staviti na papir elemente koje je u Kučićima potrebno valorizirati i optimalno iskoristiti u turističkoj ponudi.

Iz razgovora s mojim sumještanima saznala sam da postoji volja za bavljenjem seoskim turizmom, što me jako veseli. Ukoliko se razvoj dogodi, velika mi je želja, da se on temelji prije svega na načelima održivog razvoja. Njegujući autohtonost sredine, čuvanjem okoliša i međusobnim uvažavanjem možemo napraviti puno dobrog za sebe i svoju djecu.

Poseban dio diplomskog rada je onaj o mogućnostima za razvoj seoskog turizma u Kučićima, gdje sam nastojala obuhvatiti sve ono što se može valorizirati na turističkom tržištu. Nadam se da mi nitko neće moje viđenje u kojem bi se smjeru seoski turizam trebao razvijati u Kučićima uzeti za presmjelo.

 

 

Teorijske i praktične osnove seoskog turizma

 

Specifičan krajolik hrvatskog sela, njegovan stoljećima mukotrpnim radom i trudom seljaka, danas je od neprocjenjive važnosti za kvalitetan život svih građana Republike Hrvatske. Stoga se razvojne politike moraju posebno pažljivo odnositi prema ovim prostorima. Hrvatsko selo danas ima svoju priliku u razvoju organske poljoprivrede[1], seoskog turizma i tradicionalnih obrta. Ova tri elementa mogu osigurati revitalizaciju mnogih zapuštenih sela te povratak mladih ljudi na selo.

Danas, kad je Hrvatska pred ulaskom u Europsku Uniju, moramo se pobrinuti da izgradimo prepoznatljivosti poljoprivrednih proizvoda koji svojom kvalitetom mogu prednjačiti pred sličnim europskim proizvodima.

Seoski turizam može osigurati plasman tih proizvoda na samom mjestu njihova nastanka, što donosi veliko olakšanje poljoprivrednicima, koji više ne bi trebali pregovarati s otkupljivačima i distributerima, uz davanje velikih rabata, i stalnih prijetnji da neće u kratkom roku trajanja uspjeti prodati proizvode i na taj način ne samo da neće ostvariti zaradu nego će gubiti, jer njihova roba dnevno gubi na kvaliteti i cijeni. Velika je prednost i u tome što bi mogli ostvariti i veću cijenu nudeći vlastite poljoprivredne proizvode u vlastitoj gastronomskoj ponudi ili vinskim podrumima.

 

***

 

Razmišljajući o razvoju seoskog turizma u mom selu, nikada nisam željela da bude razvijeno svako domaćinstvo za sebe, već mi je najveća želja vidjeti svoje sumještane ujedinjene u nakani da stvore sebi bolje mjesto za život. Na razvoj seoskog turizma treba gledati kao i na mogućnost suradnje, dijaloga i poboljšanja infrastrukture i ljepote našeg sela zbog nas samih, a onda i zbog dobronamjernika koji će nam dolaziti i širiti glas o našoj gostoljubivosti, ugodnoj atmosferi, odličnoj hrani, zdravom voću i povrću iz vlastitog vrta, ljepoti Cetine...

Glavne su konkurentske prednosti seoskog turizma u odnosu na druge vrste upravo obiteljska atmosfera i bliski kontakt sa domaćinom. Sa seoskim predjelima najčešće se povezuju pojmovi čist zrak, nedirnuta priroda, mir, prirodne namirnice, nasljeđe i tradicionalan način života. To su ujedno i važni motivi putovanja na selo. Ipak, dugoročno, to gostu nije dovoljno. Gosti se žele zabaviti, doživjeti i naučiti nešto novo. Zbog toga treba razvijati ostale potencijale koji se pojavljuju u određenoj regiji: planinarenje, ribolov, jahanje, rafting, folklor, kulturno-povijesne atrakcije.

 

Osnova za razvoj seoskog turizma u Kučićima

 

Ne pišem ovaj diplomski rad samo da bi mi bio instrument za stjecanje diplome, već da si sama osvijestim kako je baš dobro što sam rođena tu gdje jesam. Kučiće za mene predstavljaju tradicionalan sustav vrijednosti, toplinu obiteljskog doma, žubor Cetine, miris pokošene djeteline, divlje kupine, trešnje, tisuće lastavica od proljeća do jeseni, zvon crkvenih zvona, preskakanje vatre na blagdan Svetog Ivana, male kapelice kroz selo, plisnac, mlado vino, stavljanje badnjaka na komin na Badnjak.

Želja mi je da ljudi ostaju na selu, jer imamo sve što je potrebno za život: vodovod, telefon, asfaltirane ceste, osnovnu školu, trgovinu, zemlje za zdravo voće i povrće. Voljela bih da se počne razvijati i seoski turizam, da moji sumještani time imaju bolje prihode, da upoznaju među gostima i nove prijatelje, da baš budu sretni što žive u Kučićima, jer im selo pruža priliku za, ono što svi zovemo «pošten život».

Posljednjih desetak godina kroz Kučiće svako ljeto prolaze deseci tisuća turista koji se na Cetini prepuštaju avanturi zvanoj rafting. Nažalost, nije se učinilo gotovo ništa da te turiste privučemo određenom ponudom u selo. Osim postojećih ugostiteljskih objekata oskudne ponude, ne postoji mjesto koji nudi gastronomsku ponudu kraja.

Razvijanje seoskog turizma ne može proteći bez suradnje i međusobnog uvažavanja svih zainteresiranih. Stoga, preporučam svima koji se žele baviti ovom aktivnošću da izmjenjuju svoja iskustva, te zajedno unapređuju zajedničku infrastrukturu, nastupaju prema lokalnoj upravi, uz pomoć Županijske turističke zajednice organiziraju edukaciju i upoznaju sve mogućnosti za dobivanje financijskih sredstava.

Ovaj diplomski rad, odnosno ovaj dio u kojem iznosim svoju viziju razvoja seoskog turizma u Kučićima samo je moja vizija, ne nečija konačna odluka da će tako zaista i biti. Čitajući materijale s područja seoskog turizma i pretražujući Internet stvorila sam vlastite ideje i zamisli za koje mislim da su i u praksi primjenjive, a što je najvažnije, sva moja razmišljanja o Kučićima kao odredištu seoskog turizma počivaju prije svega na uvažavanju okoliša kojeg smo samo posudili od naših potomaka.

 

Informacijska i prometna dostupnost

 

Osobno nisam zadovoljna kvalitetom prometnice koja vodi od Omiša do Kučića u dužini od 12 kilometara. Sigurna sam da moje nezadovoljstvo dijele i ostali korisnici te ceste. Asfalt je već dotrajao, na cesti ima dosta rupa, zbog gustog raslinja uz cestu ograničena je vidljivost na zavojima, za vrijeme jakih kiša dolazi do odronjavanja zemlje na kolnik. Kako je to ipak glavna poveznica sela sa priobaljem, smatram da bi trebala biti u boljem stanju.

Navodno je u planovima Općine Omiš da cestu prošire, djelomično joj promijene trasu da se na taj način izbjegne jedan dio zavoja. No, ti se planovi  ističu već desetljećima, posebno u predizborno vrijeme, pa je lokalno stanovništvo iznimno skeptično prema njihovom ostvarenju.

Cesta je tijekom ljetnih mjeseci najviše korištena od strane obrtnika koji pružaju usluge raftinga. Možda bi se od poreza koji oni plaćaju jedan dio mogao usmjeriti na obnovu ceste, jer u pitanju je i sigurnost njenih korisnika.

Valjalo bi u dužini ceste napraviti i rekreacijsko-biciklističku stazu. Cesta Omiš-Kučiće je već ucrtana na turističke zemljovide kao biciklistička staza, no cesta je preuska za sigurnost biciklista, pješaka i drugih koji je koriste u rekreativne svrhe, jer ona ipak prolazi jednim od najljepših kanjona Hrvatske. Potrebno je na ovoj cesti što prije napraviti kvalitetne promjene na zadovoljstvo svih stanovnika kako Kučića, tako i turista koji se u velikom broju služe tom cestom.

S istočne strane sela vodi asfaltirana cesta prema Zadvarju, Slimenu, odnosno Dubcima. Tim smjerom selo Kučiće ima odličnu povezanost s Makarskom Rivijerom. Spomenuta će cesta imati još mnogo veću važnost, kad se pusti u promet autocesta do Šestanovca, jer već se sada uočava problem priključka s autoceste na Jadransku magistralu na Dubcima. Loše tehničko rješenje tog priključka, već je do sada stvaralo višesatne kolone na Dubcima, pa možemo tek zamisliti kako će to izgledati kad se tisuće automobila u turističkoj sezoni sliju sa Šestanovca prema Makarskoj i Omiškoj rivijeri. Vjerujem da će mnogi turisti zbog tih zagušenja krenuti sa Zadvarja alternativnom cestom preko Kučića do Omiša. Nadam se da će nadležni zbog navedenog spoznati važnost obnove cjelokupne ceste Omiš-Kučiće-Zadvarje.

Turisti o Kučićima mogu doznati preko Interneta (web stranica za privatni smještaj, rafting, web stranica restorana Kunjak), iz turističkog vodiča Omiš-Dugi Rat-Šestanovac-Zadvarje (izdavač Tiskara Franjo Kluz d.d. 2002.), te turističko-planinarskog vodiča Omiška Dinara. Oni turisti koji borave na području Omiša za Kučiće mogu saznati od ponuđača avanturističkih sadržaja na Cetini. Ove brošure su uglavnom vrlo jednostavne, nude osnovne podatke o raftingu ili nekom drugom sadržaju, objašnjavaju kako doći do starta, što ponijeti sa sobom i gdje kupiti karte. Uglavnom su pisane na hrvatskom, engleskom, njemačkom, talijanskom i češkom jeziku.

Prema mom mišljenju trebalo bi osmisliti web stranicu Kučića koja bi objedinila sve ponuđače avanturističkih sadržaja, privatnih iznajmljivača i ugostiteljskih objekata. Potrebno je usuglasiti osnovne standarde za pružanje usluga raftinga, jer ponekad turisti budu razočarani pruženom kvalitetom usluga.

Za ozbiljniji razvoj seoskog turizma ovakva slaba informiranost turista znači i veliku opasnost. Potencijalni turisti su bombardirani informacijama s raznih strana. Upišete li u Internet pretraživač riječ «seoski turizam» dobit ćete stotine ponuda iz cijele Hrvatske i šire, ali ne i Kučiće. Bez prisutnosti na Internetu danas se ne može ozbiljno baviti turizmom. Danas nije dostatna sama prisutnost na Internetu, važno je imati i dobro  uređene i pozicionirane web stranice, po mogućnosti s direktnom mogućnošću rezervacije smještaja.

 

Mogućnosti za razvoj ponude seoskog turizma u Kučićima

 

Većina ljudi bi htjela brzu i jednostavnu zaradu izgradnjom velikih modernih kuća s brojnim apartmanima. Velik broj takvih kuća sagrađeno je duž cijele hrvatske obale, mnoge od njih i bespravno. Uništile su lijepe krajolike, prirodne resurse. Tako nastala cijela naselja trpe na vrhuncu sezone nestašicu vode, imaju probleme s nesređenom kanalizacijom koja uništava najljepše plaže, imaju za posljedicu zagušenje komunalnih servisa. A što je najgore, ni popunjenost im nije ni izdaleka dobra. Jer što je 60 dana popunjenosti naspram onih 300 što su prazni. Gdje su dodatni sadržaji koji će goste izvući iz novouređenih apartmana? Varamo se ako mislimo da oni dolaze u Hrvatsku diviti se građevinskim rješenjima: kako u 200 kvadratnih metara napraviti što više apartmana ili soba.

Cilj mi je pokazati da nam u Kučićima, a ni nigdje drugdje u Hrvatskoj takvi apartmani ne trebaju. Toliko prelijepih kamenih kuća stoji zapušteno, pred rušenjem, a one su onaj tip smještaja koji privlači turiste u Dalmatinsku Zagoru.

Seoski turizam se ne započinje velikim investicijama i zadiranjem u autohtoni prostor. Što više autohtonosti i izvorne prirode, a manje betonskih površina tim bolje. Stoga je prije svega potrebno u Kučićima obnoviti što više starih kuća koje su danas zapuštene ili neprilagođene za pružanje turističkih usluga. Zadržavanjem njihova autohtonog izgleda cjelokupno bi selo dobilo na boljem estetskom izgledu i imidžu. Trebalo bi u sklopu Dana Kučićana dodjeljivati nagradu za najljepše uređenu okućnicu u selu te tako potaknuti stanovnike na veću brigu za vlastiti okoliš.

Mnogima koji bi se željeli početi baviti seoskim turizmom problem su financije. Postoje kreditne linije iz kojih je lakše ostvariti kredit, ako se kreće u obnovu stare, autohtone kuće, nego za izgradnju novih apartmana. Postoje fondovi na razini županije, kao što je Etno-eko sela, koji financiraju ili sufinanciraju projekte očuvanja autohtone arhitektonske baštine. Također, moguće je prijaviti projekt za financiranje iz predpristupnih fondova Europske unije. Premda su kriteriji vrlo strogi, ipak vjerujem da je uz dovoljno entuzijazma, zainteresiranosti lokalne zajednice i upornosti moguće ostvariti projekte za očuvanje baštine.

Kučiće je svega 12 km udaljeno od Omiša, odnosno mora. Ponuda seoskog turizma u Kučićima može se prezentirati kao alternativa smještaja u gradu. Turisti bi i dalje mogli svakodnevno na kupanje u Omiš, ali bi boravkom na selu dobili puno više. Mi im možemo ponuditi: topli obiteljski ugođaj, mir, odsutnost buke prometa, zdravu, organski uzgojenu hranu, upoznavanje tradicije, folklora, sportsko-rekreacijske sadržaje od lagane šetnje šumom, planinarenja do raftinga za one željne povišenog adrenalina.

 

Koje oblike seoskog turizma razvijati ?

 

Seoski se turizam razvija u više svojih oblika, ovisno o motivima i željama turista. Glavni motiv za odlazak na selo želja je za opuštanjem u prirodno očuvanom krajoliku. Osim tog motiva može se pojaviti i mnogo drugih, više ili manje izraženih.

U ovom diplomskom radu želim poseban naglasak staviti na oblike seoskog turizma koji se mogu ponuditi u Kučićima: agroturizam, rezidencijalni i zavičajni turizam, športsko-rekreacijski i avanturistički turizam, tranzitni turizam, gastronomski i vinski (enološki) turizam.

Sklona sam vjerovati da naše mjesto ima ne samo osnovu za razvoj gore nabrojenih vrsta, već i konkurentske prednosti pred ostalim selima omiške zagore. Kučiće se nalaze bliže moru nego mnoga druga sela (Zadvarje, Šestanovac, Katuni ...), imaju dobru strukturu stanovništva koje se još uvijek bavi poljoprivredom, najvažnijim elementom agroturizma, te njeguju stare običaje i tradiciju.

 

***

 

Danas su posebno tražena seljačka domaćinstva koja se bave ekološkom (organskom) poljoprivredom. Kučićani se većinom bave poljoprivredom za osobne potrebe, pa je njihova poljoprivreda uglavnom s minimalnim dodatkom umjetnih gnojiva, herbicida i pesticida. Preporuka bi bila da se za početak nekoliko obitelji odluči isključivo za organsku poljoprivredu, te da ostvare suradnju sa iskusnim eko-agronomima od kojih bi dobivali savjete. Mogli bi osnovati svoju eko udrugu ili još bolje zadrugu kako bi razmjenjivali iskustva.

 

Aktivnosti su u poljoprivredi, koje bi se mogle ponuditi turistima, sljedeće:

 

    -  branje maslina, grožđa, jabuka, trešanja, višanja, šljiva, smokava ...

    -  prerada grožđa

    -  rukovanje tradicionalnim alatima za obradu polja

    -  promatranje proizvodnje ulja

    -  tradicionalno sušenje smokava                                  

    -  proizvodnja marmelada, sokova                                 

    -  branje i sušenje ljekovitog bilja

 

Prijedlozi za organizaciju dodatnih turističkih sadržaja na razini cijelog sela:

    -  jednom tjedno u ljetnim mjesecima organizirati večer folklora

    -  organizirati nekoliko klapskih koncerata

    -  ustanoviti etnografsku zbirku, koja bi s vremenom prerasla u zavičajni muzej

    -  obnoviti jednu od Sovuljevih mlinica

    -  urediti pješačke staze uz Cetinu

    -  urediti pješačko-planinarske staze kroz planinu Drabobuju

    -  izgraditi vidikovac na kanjon rijeke Cetine

 

***

 

Stanovnici Kučića polako počinju prepoznavati seoski turizam kao dodatni izvor prihoda, no nedostaje ozbiljnije inicijative u  pogledu organizacije, kvalitete pruženih usluga i estetskog uređenja sela. Nadam se da ćemo se svi skupa ozbiljnije pozabaviti razmatranjem mogućnosti za razvoja sela, pa tako i seoskog turizma. Potrebno je udružiti razmišljanja i učiniti sve što je u našoj moći da Kučiće učinimo ljepšim mjestom za nas same pa onda i za turiste.

 

 

 

Zadar, travanj/svibanj 2007.

 

 


[1]  Organska poljoprivreda označava proizvodnju hrane uz maksimalno smanjenje ili bez korištenja umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida i drugih kemijskih sredstava u njenoj proizvodnji. Sinonimi: biološka, ekološka.





                                                                        Zov rodnih ognjišta, 2007. br.1 (24)

JSN Epic is designed by JoomlaShine.com