Odmah po pokretanju nove rubrike «Bolje upoznajmo…» bila mi je namjera nešto više reći o muškom pučkom pjevačkom zboru iz Kučića.

S obzirom na specifičnost, kontinuitet i način djelovanja spomenute skupine, za bolju i detaljniju obradu ove zahtjevnije teme, trebao bi temeljitiji pristup u suradnji  sa nekom stručnijom osobom na polju etno-glazbene i običajne baštine.

Tako, nedovoljno pripremljenog, neke su me novosti vezane za naš pučki pjevački zbor prisilile da o toj temi tek ponešto progovorim  u ovom, dvadesetom broju «Zova rodnih ognjišta«.Zbog toga, unaprijed zahvaljujem na razumijevanju.

Naš muški pučki pjevački zbor u današnje vrijeme sudjeluje u pobožnim procesijama održavanim prilikom naših «većih» blagdana koje tradicionalno i rado slavimo: Svetoga Luke, Gospinoga prinosa, Tijelova, Srca Isusova, Male Gospe, a tako i prilikom  blagoslova polja. U tim prigodama oni predvode pjevanje različitih litanija. Još važnije je njihovo sudjelovanje u pjevanju  «Muke gospodina našega Isusa Krista« na Cvjetnicu i Veliki petak, «Gospinoga plača«, te ostalih pjevanih pobožnosti tijekom Velikoga tjedna, posebice Velikoga petka. Oni pjevaju i dijelove službe za mrtve, tzv. odrješenje na blagdan Svih svetih za vrijeme ophoda na groblju.

Taj isti pučki zbor neizostavni je sudionik  gotovo svakoga pogreba u našem mjestu, sprovodne sv.  mise i onih koje se prema našemu običaju služe za duše naših pokojnika na sedmi i, trideseti dan poslije ukopa i na prvu godišnjicu.

Neki stariji će se možda sjećati sprovoda i ukopa obavljanih ponekad i u jutarnjim satima, sa znatno dužim pjevanjem molitava sastavljenih većinom od psalama, što je iz razumljivih praktičnih razloga napušteno.

Svi oni također pamte da je u Kučićima uvijek bilo stalnih pjevača, najčešće do 10, koji su osim ostalih vjerničkih i pučkih pobožnosti, u vječni život  pokorničkom pjesmom i molitvom ispraćali svoje mrtve. Kako se u dugom nizu godina nisu mijenjale ni riječi, ni sama melodija sprovodnih napjeva, naši pučki pjevači vole reći da još «pivaju po starovičku».

Uistinu zanimljiv je taj način pjevanja koji se bez nekih bitnih promjena generacijama prenosi samo po sluhu, bez notnoga zapisa.

            Svjedoci smo da se u nekim župama, nama bližim, koje su također dugo godina njegovale pobožno pučko pjevanje u sprovodnim obredima, takav način pjevanja popuno izgubio, prije svega zbog nedostatka puka koji bi taj lijepi običaj i dalje njegovao.

S druge pak strane pučki pjevači iz Kučića žele istaknuti razliku između svoga načina i načina nekih pjevačkih skupina iz nama susjednih mjesta, koji su tradicionalni način pjevanja zamijenili klapskim, četveroglasnim, te za gostovanje izvan svoje župe uzimaju određenu novčanu naknadu.

Poznato je da naši pučki pjevači žele da to njihovo sudjelovanje u sprovodima zadrži značenje potpuno dobrovoljno pjevane molitve te da bude izraz njihova poštovanja prema svakomu preminulom župljaninu bez razlike. Stoga ne traže za svoj trud nikakvu predviđenu naknadu.

Uz samo pjevanje sprovoda čest je slučaj da se članovi pjevačke skupine zauzmu i oko organizacije pogreba, poglavito u crkvi i na groblju, što od obveza rasterećuje rodbinu pokojnika i čime se poštuju neki stariji nepisani običaji oko pokopa.

Složit ćemo se da ovakvu obvezu nije uvijek lako prihvatiti, jer uz zauzetost ostalima, najčešće primarnim poslovima, pjevače ponekad prati znatna pješačka dionica puta uz česte vremenske neugodnosti i nepogode koje zajedno sa svećenikom dijele tijekom pogreba.

Nije teško izračunati koliko je približno svakom pjevaču potrebno izdvojiti vremena za takve obveze, primjerice uzmimo samo pjevane mise za mrtve koje se pjevaju na dan pogreba, nakon mjesec, tjedan i godinu dana, ( u našoj župi je godišnje od 10 do 15 sprovoda ), a znamo da je u današnje doba, vrijeme na poseban način svima dragocjeno.

Međutim, kao vjernici ufamo se da nijedna naša krivnja na neće proći nekažnjeno, niti jedno dobro djelo nenagrađeno, ako ne na ovom, onda na onom drugom, pravednijem svijetu.

Već smo spomenuli da za pjevanje sprovoda i misa za pokojnike, naši pučki pjevači ne traže nikakvu naknadu, pojedine večere u znak zahvalnosti, ili u novije vrijeme novac prihvaća se samo po izričitoj želji pokojnikove rodbine.

Nasuprot nekim mišljenjima da se taj novac potroši samo u okupljanjima uz jelo, naši pučki pjevači su odlučili da se za sredstva prikupljena takvim načinom, pribave prikladna odijela koja bi pjevači nosili na sprovodima i u raznim svetačkim prigodama.

Zahvaljujući Anti Božiću koji je u proteklih nekoliko godina savjesno i odgovorno vodio brigu tom novcu, prikupio se znatan dio sredstava, ali ipak nedovoljan da se za sve pjevače izradi predviđena odjeća.

U pomoć je priskočio Marko Tomasović-Mikić koji je raznim donacijama dobročinitelja uspio sakupiti ostatak potrebnih sredstava, da za naše pučke pjevače modna kuća « Uzor « iz Splita sašije 15 novih muških odijela (jakni, prsluka, hlača i košulja) po uzoru na tradicionalnu dalmatinsku svečanu mušku odjeću.

Prilika je ovo da se svima onima koji su nam to omogućili ovim putem srdačno i zahvalimo.

Također manje je poznato, ali držim važnim napomenuti da je tijekom ovih godina manji dio novčanih sredstava iz blagajne pučkih pjevača izdvojen i za neke potrebnije obitelji u našem mjestu.

Nakon zahtjevne realizacije šivanja svečanih odijela, u planu je također da se nabave prikladne cipele i zaštitni ogrtači prijeko potrebni za zimu i vremenske nepogode, pa se nadamo se da će i ta potreba doskora biti ostvarena.

Pučki pjevački zbor danas broji 15 članova, a kako pjevači iz « starije postave « ističu, posebno im je drago što su nedavno dobili mlađe članove, čime su  dobili na brojnosti, ( o kvaliteti neka prosude pozvaniji ), a nadamo se da je tim mlađim pojačanjem na neki način osiguran kontinuitet pučkoga pjevanja u Kučićima.

Također ovim putem, pjevači se na poseban način žele zahvaliti starijim pjevačima, dugogodišnjim i vjernim članovima, koji zbog tereta dobi i bolesti nisu više u snazi i mogućnosti da nastave i prate rad sadašnjih pučkih pjevača.

Svakako pohvalna je i nužna suradnja pučkoga zbora sa župnikom i mješovitim zborom mladih, koji napose u vjerničkim procesijama i pobožnostima pjevanjem čine jednu skladnu cjelinu.

I ovom prilikom pučki pjevači žele naglasiti da nisu zatvorena skupina, da su spremni na suradnju sa svima, a uz mnogo dobre volje i požrtvovnosti otvoreni su novim članovima, naposljetku, siguran sam da sa pučkim pjevačima dijelimo želju da ovaj pohvalan društveno koristan rad i vjernički čin humane volje još dugo živi među nama.

Na kraju pučki pjevači iz Kučića koriste ovu priliku, da u recima dvadesetog broja « Zova rodnih ognjišta «, upute srdačan pozdrav svim Kučićanima u mjestu, domovini i diljem svijeta.

P.S. Zahvaljujem Anti Božiću i Marku Tomasoviću-Mikiću  koji su mi korisnim  savjetima i dragocjenim informacijama pomogli da napravim ovaj skroman osvrt.

Zov rodnih ognjišta, 2005. br.1 (20)