Prigodom proslave 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma i drugih solinskih mučenika, gotovo 2000 hodočasnika Splitsko-makarske nadbiskupije sudjelovalo je od 28. rujna do 2. listopada na  hodočašću u Rim, da bi proslavili završnicu toga jedinstvenog  jubileja naše mjesne Crkve, te osobno zahvalili sv. Ocu Papi Ivanu Pavlu II. za sve što je učinio i čini za Crkvu u Hrvata i našu nadbiskupiju.

Hodočasnici raspoređeni u 37 autobusa iz gotovo sviju župa Splitsko-makarske nadbiskupije, a među njima brojni vjernici iz Omiša i Omiškoga dekanata, na jubilejsko hodočašće krenuli su u utorak 28. rujna navečer u prepunim brodovima «Split 1700« i «Ancona«, ispraćeni zvukom zvona splitske Prvostolnice.

Sljedećega jutra, stigavši u Talijansku luku Anconu, odmah nastavismo dalje, kroz pitomi i životopisni krajolik Apenina i potom Umbrijske nizine. Na samom rubu doline na padini brijega nalazi se gradić Assisi, naša prva postaja na putu u vječni grad.

Za kratko vrijeme vjernici naše nadbiskupije imali su prilike upoznati taj gradić, rodno mjesto sv. Franje Asiškoga, osnivača reda Male braće ( franjevaca ). Središnje mjesto našega posjeta  Asizu bila je bazilika sv. Franje u kojoj se nalazi kripta s grobom «Asiškoga siromaška«, a u istoj bazilici za mnogobrojne vjernike služena je sveta misa na hrvatskomu jeziku koju je predvodio fra Ante Čovo.

U smiraj istoga dana stigosmo u okolicu Rima, gdje smo, smješteni u manjim hotelima, proveli našu drugu hodočasničku noć i odmarali se za prvi susret sa drevnim gradom na Tiberu.

U četvrtak 30.rujna u jutarnjim satima, vođeni iskusnim vodičem,  krenuli smo u razgledavanje važnijih znamenitosti svetoga grada.

Na početku to je bila bazilika Svetog Ivana Lateranskoga, nazvana «Majkom sviju crkava», pokraj koje je sve do 15. stoljeća bilo sjedište rimskih papa, a posebno je privlačna za nas crkvica prislonjena na krstionicu te papinske bazilike posvećena solinskim mučenicima, u kojoj se čuvaju relikvije, tj. sitni djelići kostiju, sv. Dujma i drugih solinskih mučenika koje je g. 641. donio iz Dalmacije opat Martin po nalogu Pape Ivana IV. Dalmatinca. Također smo posjetili Baziliku sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore), jednu od četiriju glavnih rimskih bazilika, posvećenu blaženoj Djevici Mariji, u kojoj se prema predaji čuvaju ostaci Betlehemskih jaslica, a u kojoj su sveta braća Ćiril i Metod od pape Hadrijana dobili odobrenje za slavljenje bogoslužja na slavenskom jeziku, u jednoj od kapelica te velebne bazilike pohranjeni su zemaljski ostaci sv. Jeronima Dalmatinca, čiji smo blagdan upravo na taj dan slavili.

Ostatak vremena iskoristili smo za obilazak još nekih važnijih rimskih znamenitosti, koje ćemo ovdje tek nakratko spomenuti: Mletački trg (Piazza Venezia), koji se smatra središtem Rima i na kojem se nalazi talijanski Oltar domovine, zatim veličanstveni amfiteatar zvani Coloseum, crkvu sv. Petra u okovima u kojoj se po predaji čuvaju lanci kojima je sv. Petar bio okovan za vrijeme svoga tamnovanja u Rimu, a u istoj crkvi nalazi se grob hrvatskog minijaturiste (sitnoslikara) Julija Klovića.

Toga dana posjetili smo i Papinsko sveučilište Gregoriana, na kojoj je predavao poznati Hrvatski znanstvenik i isusovac Ruđer Bošković, zatim dojmljivu Fontanu di Trevi u koju smo ubacili novčić za ponovni povratak u Rim. Potom smo obišli i poznate rimske trgove i ulice: Piazza di Spagna, Via del Corso, Piazza Navona sa njihovim fontanama i spomenicima.

Zanimljivo je svakako bilo i vidjeti Panteon, najbolje očuvani spomenik rimske starine, nekad hram posvećen svim poganskim božanstvima, a danas kršćansku crkvu, i ostale mnogobrojne građevine i znamenitosti koje je ovdje nemoguće nabrojiti.

Poslije svega viđenoga nismo žalili fizičkog napora toga dana te smo se prisjetili misli  jednoga zaljubljenika u taj grad,  koji je davno rekao kako se čovjek treba još jednom roditi da bi razgledao sav Rim.

Sutrašnji dan 1. listopada bio je posvećen središnjemu događaju našega  nadbiskupijskog hodočašća. Počeo je svetom misom u velebnoj bazilici svetog Petra, koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić u zajedništvu s umirovljenim nadbiskupom msgr. Antom Jurićem i brojnim svećenicima Dujmove nadbiskupije. Tom prigodom hodočasnicima su se pridružili splitski gradonačelnik, župan Splitsko-dalmatinske županije i još neki predstavnici civilnih vlasti.

Na grobu apostola Petra, pred ukopištima i relikvijama mnogih svetaca, papa i mučenika svete vjere, vođeni svojim pastirima, molili su hodočasnici Splitske nadbiskupije za svoje potrebe, za svetu Katoličku crkvu, cijeli svijet i svoj hrvatski narod.   

Poslije svete mise posebno je bio dojmljiv susret hodočasnika sa Petrom naših dana, papom Ivanom Pavlom II., koji je vidno slab i narušena zdravlja smogao snage da  vjernicima iz voljene Hrvatske zaželi dobrodošlicu i udijeli apostolski blagoslov.

Za vrijeme toga kratkog susreta s papom dvorana za audijencije bila je neprekidno ispunjena gromoglasnim pljeskom, pjesmom ili razdraganim pozdravima Svetome Ocu.

Ostatak toga prelijepog i dojmljivog dana hodočasnici su iskoristili za razgledavanje same unutrašnjosti bazilike sa svim njezinim posebnostima, zatim trga sv. Petra gdje smo se obavezno fotografirali za uspomenu na to nezaboravno putovanje.

Uvjerili smo se kako u Rimu vrijeme brzo prolazi, pa smo stigli obići još samo neke posebnosti Vatikana, kao primjerice znamenite Vatikanske muzeje, u kojima se čuva mnoštvo neprocjenjivo vrijednih umjetnina i eksponata, a najdublji dojam ostavila je u nama Sikstinska kapela, oslikana genijalnim umjetničkim kistom Michelangela Buonarottija Ta je kapela  poznata kao konklave, tj. mjesto na kojem se bira novi papa.  

Neki su par sati dragocjenoga vremena izdvojili za obilazak još jednoga čuda arhitekture: kupole na bazilici Sv. Petra (najviše građevine u Rimu) s čijeg je vrha moguće vidjeti svu ljepotu toga drevnoga grada. Sa spomenute kupole posebno se pruža lijep pogled na Vatikanske vrtove usred kojih je cvjetni grb sadašnjega pape.

S tim dojmljivim slikama ljudskih djela u koje su utkana stoljeća umjetnosti, napornog rada, nepresušne ljubavi i istinske vjere prema Bogu oprostili smo se sa Vatikanom, a naš se boravak u Rimu bližio se kraju.

U subotu 2.listopada napustili smo naše Rimsko konačište te nakratko razgledali katakombe sv. Kaliksta, koje su u svoje vrijeme, kao i druge manje poznate katakombe, služile kao podzemna groblja prvih kršćana.

Toga  sunčanog jutra posjetili smo i četvrtu patrijarhalnu baziliku, posvećenu svetom Pavlu, najvećem kršćanskom obraćeniku i naučitelju.

Bazilika svetog Pavla izvan zidina je (poslije one sv. Petra u Vatikanu) druga crkva po veličini u Rimu, a  podignuta je na mjestu na kojem je po predaji pogubljen sveti Pavao.

Valja istaknuti da je u obnovi te veličanstvene bazilike (nakon velikog požara) drvo za strop i krovište dopremljeno iz naših Slavonskih šuma, a poklonio ga je tadašnji đakovački biskup Strossmayer. 

Pomalo klonula tijela, ali uzdignuta duha  tog dana napustismo sveti grad Rim i uputismo se u  luku našeg povratka, a prije Ancone svi hodočasnici svratili su u obližnje Gospino svetište Loreto.

Bazilika Loretskog svetišta, čuva posebnu kamenu prostoriju, koja je po tradicionalnoj predaji Gospina kuća iz  Nazareta, a u kojoj se nalazi drveni kip Bogorodice sa Djetetom.

U tom su se poznatom i rado štovanom Gospinom svetištu naši hodočasnici još jednom okupili na svetoj misi koju je služio generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije msgr. Ivan Čubelić.

Vjernici Splitske nadbiskupije tom su prigodom Svemogućem Bogu i majci Božjoj zahvalili za sve lijepo što su doživjeli na ovom jubilejskom  vjerničkom putovanju.

Naši brodovi su, praćeni zanosnom hodočasničkom pjesmom do kasnih sati u noći, mirno plovili prema hrvatskoj obali Jadrana.

Sljedećeg dana, u nedjelju 03. listopada, sa prvim zrakama toplog rano jesenskog sunca uplovismo u Splitsku luku, vidjesmo kako je ipak lijepo vratiti se, jer samo jedno mjesto na svijetu se zove dom.

Siguran sam da su prigodom ovog jubilejskog hodočašća vjernici splitsko-makarske nadbiskupije,među njima brojni Omišani i župljani Omiškog dekanata doživjeli nezaboravne i dojmljive  trenutke osobnog zadovoljstva i radosti zajedništva.

Na ovom putovanju ojačali smo vjeru na svome izvorištu, kročili smo stopama svetih apostola  i pronašli nadahnuće na grobovima prvih mučenika, te još jednom iskazali vjekovnu odanost Petrovu nasljedniku i Svetoj Rimskoj Crkvi.

Doživjeli smo radost susreta sa Svetim Ocem i primili apostolski blagoslov, koji po snazi Božje milosti ponijesmo u naše obitelji, našu nadbiskupiju i cijeli hrvatski narod.

( Preuzeto iz : Cetinska kronika, Omiš, studeni 2004, br. 5)

Zov rodnih ognjišta, 2004. br.2 (19)