Na jednomu od seminara voditelja udruga i kulturno-umjetničkih društava, rodila se ideja da se međusobno upoznaju i povežu društva iz Kučića i Oriovca. Znali smo samo da je Oriovac selo u zapadnoj Slavoniji, da ima aktivno kulturno-umjetničko društvo i da je to jedina pojedinost koja nas povezuje. Sigurno da i Oriovčani u to vrijeme nisu puno više znali o nama i našemu mjestu. Nije pošlo puno vremena  i dobismo poziv iz Oriovca da folklorna sekcija «Osvita» sudjeluje u proslavi «ORIOVAČKIH ŽETVENIH SVEČANOSTI 2003» te da tih dana budemo gosti Kulturno-umjetničkog društva «Luka Ilić» iz Oriovca.

Spremno smo prihvatili poziv za  sudjelovanjem u kulturnom  programu tih svečanosti te da se Slavonskoj publici nakratko predstavimo djelićem baštine našega šireg kraja. Međutim, bilo je potrebno u kratko vrijeme osigurati sredstva za ovo putovanje, za što se potrudila Marija Šarac. Zahvaljujući Odjelu za kulturu grada Omiša i razumijevanju vlasnika Prijevoza putnika «Čagalj», svladali smo i taj najteži problem našeg putovanja u Slavoniju.

Ispraćeni pozdravima i roditeljskom brigom na put smo krenuli u petak 27. lipnja u jutarnjim satima. Vrijeme nam je išlo na ruku, jer je baš to jutro donijelo željno osvježenje, pa nas na putu nije mučila vrućina koje smo se pribojavali. Bez  posebnih problema i većih napora došli smo u Oriovac u predvečerje istoga dana. Pred zgradom Vatrogasnoga doma srdačno su nas dočekali nestrpljivi domaćini, a u njihovo nam je ime dobrodošlicu i ugodan boravak u Oriovcu poželio  predsjednik društva. Zahvaljujući dobroj pripremljenosti, za što su se potrudili tajnici obaju društva, kroz kratko vrijeme bijasmo raspoređeni po obiteljima naših domaćina. Ta ista večer bila je predviđena za upoznavanje i druženje s domaćinima, ali i za večernju šetnju i upoznavanje mjesta, koje nam je tih dana bilo boravištem.

U subotu je organiziran odlazak  u  nedaleki Slavonski Brod, pa smo uz stručnu pratnju turističkoga vodiča imali priliku razgledati povijesnu srednjovjekovnu  tvrđavu, zatim samo središte grada i «korzo» koji se temeljito obnavlja, župnu crkvu i ostale znamenitosti grada uz Savu. Tu nas nisu, nažalost, mimoišle slike nedavnog rata, koji je ovim područjima uz samu crtu razgraničenja s neprijateljem ostavio brojne ruševine i stradanja, a najgori su ožiljci rata ipak ostali u  dušama  ljudi toga prekrasnog kraja naše domovine.

U večernjim satima, u prostorijama Vatrogasnog doma, ljubazni su nam domaćini priredili večeru uz zajedničko druženje i zabavu, pa su se do kasnih sati mogle čuti melodije Dalmatinskih i Slavonskih pjesama kao i poznatih kola i plesova tih krajeva «Lijepe naše». Zabava je nastavljena u lokalnomu disko-klubu, u kojem su se do dugo u noć zabavljali mladi Kučićani i Oriovčani.

Posebno smo zadovoljstvo doživjeli, kad nas je poslije nedjeljne svete mise na srdačan način u ime domaćina pozdravio oriovački župnik.

Nakon ručka kod domaćina, već su u ranim poslijepodnevnim satima počele naše pripreme za glavnu svečanost proslave «Oriovačkih žetvenih svečanosti 2003«. U prostorijama smo osnovne škole «Dr. Stjepan Ilijaševac» dobili na korištenje zasebnu učionicu, u kojoj smo  se pripremali za nastup, a od velike nam je pomoći bila članica domaćega društva, koja nam je pomagala da se što bolje pripremimo i uklopimo u ovu lijepu proslavu.

Poslijepodne, nakon okupljanja svih društava, uslijedio je mimohod svih sudionika glavnom ulicom do središnjeg trga u Oriovcu.

Izniman doživljaj bio je sudjelovati u tako raskošnoj i bogatoj svečanoj povorci dugoj više od kilometra u kojem se vidio raskoš i bogatstvo kulturnog  nasljeđa našeg naroda, pomno i brižno čuvanog  generacijama. Uz pjevače, plesače i svirače u povorci su sudjelovala i kola s konjskom zapregom, posebno bogato okićena za ovu svečanost, a u svakim od kola koja su uljepšavala začelje kolone bio je po jedan par iz svakog društva koje je sudjelovalo u programu. Svečana je povorka pozdravljana burnim pljeskom i oduševljenjem domaćina i mnogobrojnih gostiju, koji su je cijelim  putem pratili, a  posebna čast pripala je Kučićanima, koji su bili na čelu kolone, odmah iza najmlađih oriovačkih folkloraša. Povorka je nakon gotovo jednog sata stigla na središnji trg, gdje je održan višesatni bogati kulturno-umjetnički program. Među prvim izvođačima bili su upravo naši folkloraši, koji su izveli «stare Splitske plesove» i  «plesove otoka Hvara» u koreografiji Branka Šegovića i Mirjane Kolumbić.

Nastup folkloraša iz Kučića izazvao je oduševljenje i dugotrajan pljesak, jer osim što smo bili najmlađe gostujuće društvo, bili smo i  jedino društvo iz južnog dijela Hrvatske, pa  je i samo naše pojavljivanje izazvalo veliko zanimanje mnogobrojnih posjetitelja «Oriovačkih žetvenih svečanosti».

Nakon nastupa počašćeni smo u dvorani Vatrogasnoga doma izvrsno pripremljenim Slavonskim čobancem i srdačnošću naših domaćina. U večernjim satima poslije kulturnog dijela programa počela je veselica na slavonski način i zabavni program za koji se pobrinulo nekoliko poznatih tamburaških sastava iz Požege i Slavonskoga broda. Nažalost, vrijeme se našega boravka u Oriovcu brzo približilo kraju. Obaveze su organizatora putovanja i ugovoreni termini kod prijevoznika bili jači od želje da sudjelujemo do kraja  fešte. Nakon što smo ljubaznim domaćinima uručili simbolične poklone, koji podsjećaju na naš kraj i podneblje, sa sjetom smo se oprostili i zahvalili na uistinu srdačnom i lijepom gostoprimstvu, a i poneka je suza u oku pokazala kako za prijateljstvo i bliskost ne treba puno vremena … Dok je naš autobus polako odmicao širokim Slavonskim šorom, popularni tamburaški sastav «Gazde» pjevao je za naše prijatelje iz Oriovca pjesmu «A sad zbogom prijatelju«. Puni lijepih dojmova i Bogu zahvalni za sretan put u Kučiće smo stigli u ponedjeljak u jutarnjim satima.

            To ipak nije bio kraj druženju i zasnovanom prijateljstvu Oriovčana i Kučićana. Naši prijatelji iz Slavonije s oduševljenjem su prihvatili prijedlog da gostuju u Kučićima početkom mjeseca kolovoza te sudjeluju u našoj proslavi «Dana Kučićana 2003».

Nakon službenoga poziva i obavljanja potrebnih priprema za gostovanje i put, za što su se opet pobrinuli tajnici obaju društava, Oriovčani su svoj dolazak najavili za subotu 2. kolovoza. Prilikom izrade plana smještaja  gostiju od velike mi je pomoći bio gosp. Damir Mimica, voditelj folklornog društva, pa je njegovim posredovanjem dio gostiju iz Oriovca uzvratno smješten u Čišla, Ostrvicu i Omiš.

Oriovčani su u Kučiće stigli u subotu, u kasnim poslijepodnevnim satima gdje su po već pripremljenom rasporedu udomljeni kod obitelji naših folkloraša. Ponovni susret bio je jednako srdačan, a prijateljstva koja su započela u Slavoniji nastavila su se uz ugodno zajedničko druženje.

Naši su gosti imali želju te večeri posjetiti Omiš te vidjeti  zbivanja u ovom tipičnomu malom dalmatinskom gradiću u srcu ljeta i u jeku turističke sezone. Tako su se, uz pratnju domaćina, imali prilike zabaviti na «Pučkoj fešti Smokvice« ili s mnogobrojnim turistima  doživjeti dinamičan ljetni noćni život u tom gradiću.

Nedjeljno su jutro 3. kolovoza naši gosti iz Slavonije iskoristili za kupanje i boravak na jednoj od Omiških plaža. Po povratku u Kučiće, nakon ručka kod domaćina, gosti su iz Oriovca, okupljeni u prostorijama naše osnovne škole, počeli višesatne pripreme za nastup u kulturnomu programu «Dana Kučićana 2003«.

Članovi KUD-a « Luka Ilić « iz Oriovca izveli su, na radost svih onih koji su program pratili, iznimno bogat i sadržajan program pod nazivom «Slavonija«. Tijekom izvedbe, koja je trajala neprekidno više od 45 minuta, stigli su nam predočiti samo mali dio bogate kulturne baštine: pjesama i plesova iz kraja od kojega su došli. Bio je to nezaboravan ugođaj Slavonije u srcu Dalmacije, u našim Kučićima. Pokazali su dobru uvježbanost, profesionalnost u nastupu, iznimnu izdržljivost i kondiciju (nije bilo nimalo lako plesati i pjevati gotovo sat vremena bez prekida u višestrukim slojevima odjeće i nošnje na temperaturi višoj od 30 stupnjeva!). Oriovčani su, zbog sadržajnosti  njihova programa, bili jedini izvođači kulturno-umjetničkog programa, pa im je i na taj način poklonjena posebna pozornost, a dugotrajan pljesak  pokazao je tek dio emocija oduševljene publike.

Nakon njihovog nastupa uslijedio je klapski koncert, pa smo tom prilikom imali prilike vidjeti i da među Slavoncima ima pravih poznavatelja i ljubitelja Dalmatinske klapske pisme, a zajedničko druženje svih izvođača koji su sudjelovali u programu i njihovih gostiju nastavljeno je u dvorani mjesnoga doma na zajedničkom domjenku. Da su pravi veseljaci, Slavonci su pokazali zabavljajući se na pučkoj fešti u Kučićima, punoj pjesme, plesa i humora, što je trajalo do ranih jutarnjih sati.

Naši su gosti iz Slavonije, srdačno ispraćeni od domaćina, napustili Kučiće u ponedjeljak ujutro u nadi za još neko skoro druženje. Svoj su boravak u Dalmaciji toga dana iskoristili za boravak na moru i kupanje, a u večernjim satima nakratko su se još zabavili na pučkoj fešti u Nemiri pokraj Omiša. Čim su u jutro sljedećeg dana stigli u Oriovac, nazvali su me mnogi od njih da još jednom zahvale na, rekli su, «divnom gostoprimstvu» koje smo im pružili prigodom boravka u našem mjestu.

Ovom prigodom želim spomenuti da mi je, kao jednom od organizatora njihova posjeta, bila  želja, da na koliko-toliko sličan način uzvratimo gostoprimstvo i brigu koji su oni pružili nama za našega boravka u Slavoniji. Stoga se ovim putem želim zahvaliti svim onima koji su mi pomagali oko organizacije gostovanja naših prijatelja iz Slavonije i koji su se trudili da njihov boravak u našemu mjestu učine što ljepšim. Na poseban način zahvaljujem obiteljima i roditeljima naših folkloraša, koji su Oriovčane nesebično ugostili u svojim domovima. Posebna hvala obitelji Ante i Ivane Topić koji su, iako nisu izravno vezani za naše društvo i folklor, ipak ljubazno ponudili svoju pomoć.

Svaki se organizacijski napor, uloženo vrijeme i požrtvovnost, što neizostavno prati ovakva zbivanja, poslije ovako uspješnih druženja i lijepih trenutaka brzo zaboravi. Pokazalo se da ni strah organizatora ovih druženja, da će biti teško premostiti razlike u godinama te da se članovi ovih dvaju društava neće generacijski uklopiti, nije bio opravdan.

Svi mi koji smo u ovome sudjelovali bogatiji smo za divne trenutke zajedništva i lijepih uspomena. U ova dva susreta razvila su se istinska prijateljstva i poznanstva, koja će, nadajmo se, dugo trajati povezujući Oriovčane i Kučićane, ljude iz ta dva prelijepa mjesta kraja drage nam domovine.

Zov rodnih ognjišta, 2003. br.2 (17)