List župe Sv. Luke – Kučiće, iz broja u broj sve bolji, mene izazove da napustim sve aktivnosti i otpočnem listati i čitati od prve stranice do zadnje. Rijetko kada pročitam 5-6 stranica, a da se u meni ne pojavi nostalgija za rodnim krajem, a i tople suze, osobito dok čitam divne roduljubne i vjerske stihove mladih koje osobno ne poznajem, ali su mi po prezimenima vrlo bliski, jer svi su Kučićani uvijek imali vrlo lijep bratski i hrvatski odnos.

            Mladi, od I. razreda pa dalje, dišu (i pišu) neobično zdravim mislima i idealima. Vladaju izvrsnim hrvatskim jezikom, što u moje doba nije bio slučaj. Ima ponekad i onih koji napišu esej ili stih u staromu jednostavnom jeziku, različitu od bogatoga književnog hrvatskog jezika, ali i taj pučki ima svoju vrijednost, živo nas podsjeća na način govora naših starih u prošlosti.

            Zahvaljujući revnom don Slavku Kovačiću u svakom broju imamo interesantne isječke iz burne prošlosti naših Kučića i susjednih mjesta. Velika je šteta što su partizani u svom divljem zanosu da unište sve vjersko i hrvatsko spalili povijesno pismohranu župe Kučiće spaljujući župnu kuću.

(…)

            Boga molim da blagoslovi i nadahnjuje za daljnje napore i uspjehe naše akademika Mirka Tomasovića, prof. dr. Antu Vukasovića, prof. dr. don Slavka Kovačića koji pišu u našemu listu i općenito mnogo rade na korist naše divne domovine Hrvatske. Nadamo se da će ih naslijediti mladi talentirani Kučićani, koji već pokazuju velike mogućnosti.

            Iako udaljen tisuće i tisuće kilometara od dragih Kučića i drage domovine Hrvatske, duhom sam s vama i ponosan na sve vas.

Anđelko Tomasović pok. Joze, Australija

Zov rodnih ognjišta, 2002. br.2 (15)