Gostovanje članica i članova ŠKUD-a “Osvit” iz Kučića, od 21. do 24. ožujka 2002. u Vinkovcima smatram značajnim, jer je to naše prvo višednevno gostovanje van naše županije, pa mi je namjera u ovom tekstu opisati dio događaja vezanih za taj posjet srcu Slavonije.

            Spomenuti članovi našeg društva gostovali su zajedno s članovima”Udruge za očuvanje hrvatskog folklora iz Omiša”, te njihovim i našim prijateljima iz OŠ Čišla.

            Na put smo krenuli u četvrtak 21. ožujka u ranim poslijepodnevnim satima, ispraćeni roditeljskom pažnjom i neuobičajeno toplim vremenom. Proputovavši dobrim dijelom “Lijepe naše” u Vinkovce smo stigli u kasnim večernjim satima, gdje su nas dočekali brižni i strpljivi domaćini koji su nas iste večeri toplo udomili u svojim obiteljima.

            U petak jutro, 22. ožujka imali smo priliku vidjeti u muzejskom prostoru u Vinkovcima stalni postav slavonskih narodnih nošnji i detalje iz života i običaja Slavonije. Tog jutra planiran je i posjet Vukovaru, gradu - heroju u kom je naš narod pisao svoju noviju povijest na najlojalniji i, nažalost, najtragičniji način. Sigurno će mnogima od nas ovaj posjet ostati najdublje doživljen događaj našeg gostovanja u Slavoniji. Teško je opisati osjećaje koji prostruje čovjekom kada ima prilike uživo vidjeti plodove mržnje onih, koji su pokušali uništiti jedan prekrasan grad u srcu slavonsko-baranjske ravni i njegove ponosne i hrabre ljude. Na žalost ožiljci ratnih rana još su vidljivi na gotovo svakom koraku, a još su teža sjećanja na ljude čiji je život nasilno okončan u ovom mučeničkom gradu, ili na jednoj od brojnih masovnih grobnica. Za sve njihove duše, ali i za sve žrtve za slobodnu Hrvatsku izmolili smo zajedničku iskrenu molitvu i položili vijenac na spomenik podignut njima u vječno sjećanje.

            Poslijepodne istoga dana posjetili smo obližnje mjesto Ivankovo, gdje smo zajedno s domaćinima iz Vinkovaca izveli folklorni program u kojem su posjetitelji mogli vidjeti izvorne pjesme i plesove južnog dijela Hrvatske.

            Subotnje jutro (23. ožujka) bilo je predviđeno za druženje s domaćinima i njihovim obiteljima, te detaljnijem razgledavanju i upoznavanju grada koji nam je tih dana bio boravištem. Subotnje poslijepodne nastavljeno je u druženju s domaćinima u prelijepom okruženju na rijeci Bosutu (koje nas je neodoljivo podsjećalo na Radmanove mlinice) uz pjesmu i jela s roštilja. To je potrajalo do ranih večernjih sati, a oni stariji su druženje nastavili u tamošnjem vinkovačkom okupljalištu mladih.

            Kao mali znak pažnje i zahvalnosti na toplom gostoprimstvu, naši domaćini su dobili poklone dalmatinskog podneblja: rakiju lozovaču, orahovicu, suhe smokve ili grančicu masline koje su sljedećeg jutra (na Cvjetnu Nedjelju) većina naših domaćina nosila na blagoslov u crkvu.

            U nedjelju (24. ožujka) naši su nas ljubezni i ugodni domaćini iz “Gatalinke” (tako se naziva tamošnje folklorno društvo) ispratili na put za Omiš.

            Na našem odlasku bilo je vidljivo da je rođeno novo i nadajmo se dugotrajno prijateljstvo između vršnjaka i prijatelja iz Omiša i Vinkovaca.

            Pri povratku natrag vrijeme nam nije bilo baš naklonjeno, te smo imali prilike uvjeriti se u “zimske čari” i nepredvidljivost zimskih ćudljivosti vremena u Lici, što se, hvala Bogu, dobro završilo.

            Dio je ovo opisanih doživljaja provedenih u Vinkovcima koji nam je ostao u lijepom sjećanju. Poslije ovakvih uspjelih druženja i novih poznanstava, svaki organizacijski i bilo koji drugi napor brzo se zaboravi, a sve lijepo dugo se pamti.

            Priču o druženju Omišana i Vinkovčana mogli bismo nastaviti i dalje jer su Vinkovčani bili gosti u Omišu, Kučićima i Čišlima od 2. do 4. travnja 2002., za vrijeme Uskršnjih praznika. Spomenimo ovom prigodom samo da su naši gosti izveli iznimno lijep i sadržajan nastup u srijedu 3. travnja na Trgu dr. Franje Tuđmana u Omišu, i da su tih dana imali prilike upoznati prirodne ljepote, znamenitosti, ljude i život Omiša i omiškoga kraja.

            Na kraju želio bih zahvaliti svima koji su nam materijalno omogućili ovo naše višednevno gostovanje, prije svega mislim na poglavarstvo Grada Omiša, a veliku zahvalnost dugujemo i našim roditeljima koji su imali razumijevanje za naše potrebe, te za ljubaznost koju su pokazali našim gostima iz Slavonije.

            Nadajmo se da će im ovaj posjet našem kraju i našem mjestu ostati u lijepom sjećanju i da će nova prijateljstva još dugo živjeti među nama.

Zov rodnih ognjišta, 2002. br.1 (14)