Selo Kučiće smješteno je na visoravni u okružju omiške Dinare i Biokova, između rijeke Cetine i mora. Kao malo gdje u današnjem vremenu ovdje se mogu sresti mladi ljudi koji zauzeto i aktivno sudjeluju u društvenom, kulturnom i političkom životu mjesta. Imaju i svoj crkveni pjevački zbor. Očito nisu opterećeni komunističkim idejama nedavne prošlosti znajući za istinita pogubna događanja za hrvatski narod 1945. godine, kad su mnogi iz generacije njihovih djedova ubijeni i netragom nestali.

Među ostalim žrtvama iz Kučića u vrijeme Bleiburga i hrvatskoga "križnog puta" nestao je i nadobudni mladić Grgo Budislav Topić, izraziti likovni i glazbeni talent, nekoć sjmeništarac splitsko-makarske biskupije, poslije hrvatski vojnik domobran. Svirao je flautu i tamburicu, slikao u različitim tehnikama, a trag svoje vjere i domoljublja ostavio čak i u kamenu.

Godinama sam željela i razmišljala, kako osmisliti i izložiti Grgine sačuvane radove na spomen njegovoj žrtvi i žrtvi svih Kučićana stradalih za Hrvatsku u tom vremenu zajedno s njihovim vjeroučiteljem don Markom Luetićem i njegovim zamjenikom u obavljanju župničke službe u Kučićima don Ivanom Stanićem. Uz već spomenute mlade osobe koje nesebično rade za svekoliki napredak svoga mjesta naum o toj spomen-izložbi rado je prihvatila te obećala raznovrsnu pomoć u realizaciji cijelog programa dipl. učiteljica gospođa Marija Šarac, predsjednica umjetničko-športskog društva "Osvit", koja je u dogovoru sa župnikom don Ivanom Ujevićem uputila pismeni poziv upravitelju župe Gospe van Grada u Šibeniku fra Nikoli Čurčiji i voditeljici zbora te župe č. s. Lidiji Grgat da u nedjelju 24. rujna 2000. kao gosti sudjeluju te riječju i pjesmom obogate prigodnu svečanost u Kučićima.

Gosti iz Krešimirova grada osjetili su se tim pozivom počašćeni. Pjevali su s veseljem i od svega srca u crkvi presv. Tijela i Krvi Isusove, punoj vjernika mlađeg i starijeg uzrasta. Sv. misu za sve žrtve pale za Hrvatsku u koncebraciji s još šest svećenika predvodio je spomenuti fra Nikola Čurčija kao svećenik gost, čiji je otac također pao žrtvom komunističkog progona kao i nadobudni umjetnik Grgo. 

Po završetku sv. obreda u crkvi svi smo prešli u mjesnu dvoranu, gdje je spomen-izložbu sačuvanih Grginih radova otvorio prof. Ivan Bošković, član poglavarstva Županije splitsko-dalmatinske zadužen za kulturu i predsjednik Matice hrvatske u Splitu. Prije toga svečanog čina nazočne su pozdravili mjesni župnik don Ivan Ujević i predsjednik Mjesnoga odbora  Ivan Kovačić kao supokrovitelji izložbe. Sve je to bilo popraćeno izvedbom biranih glazbenih točaka koje je otpjevao gostujući zbor. Nazočnima je podijeljen lijepo opremljeni katalog izložbe pod naslovom Zaboravljeni likovni talent Grgo Budislav Topić autora don Slavka Kovačića, domaćeg sina, sada profesora crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. U tom je katalogu opširan tekst o životnom putu i stvaranju toga umjetnika amatera, idealnoga mladića i hrvatskog rodoljuba čiji je život pun stvaralačkih snova nasilno prekinut u 23. godini života, s faksimilima njegovih sačuvanih djela koja su prezentirana na izložbi uz odgovarajući opis svakoga pojedninog izloška (Izložena je uz te još i Grgina slika kapele Gospe Lurdske u Tomasovićima rađena u akvarel tehnici pronađena u posljednji trenutak! ).

Nakon svečanosti otvaranja izložbe priređen je objed za goste iz Šibenika, neke Grgine kolege iz gimnazijskih dana i najuži krug organizatora ove vjerske i kulturne manifestacije, koji su sve obavili posve dobrovoljno. 

Gosti su se iz Šibenika poslije objeda oprostili od svojih domaćina zadovoljni što su posjetili mjesto u kojemu se, kako reče jedan od njih, osobito štuje vjera, kultura i zdravo domoljublje. Oni su se potom preko Slimena, gdje su posjetili grob i rodnu kuću hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića, pretvorenu u muzej, zaobilaznim putem preko Dubaca i Omiša vratili u svoj grad, puni ponesenih dojmova o ljepoti kraja i svega što su doživjeli.

GLAZBENI DIO PROGRAMA:

  1.       SV. MISA: Ulaz: Blagoslovi, Gospode! (Šime Marović); Gospodine, smiluj se, Slava Bogu na visini i Jaganjče Božji! (Dinko Fio); Pripjevni psalam: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu (pjesmarica PGPN 572); Prikazna pjesma: Ovaj oltar (Z. Plenković); Pričesna pjesma: Ko košuta (Schubert); Na kraju: Hvalite Gospoda (Schulz).

Psalam: solisti Branko Laća i Marijan Krajina.

  2.       NA OTVARANJU IZLOŽBE: 1. Hrvatska himna; 2. Duet Ave Maria (W. A. Mozart); 3. Hvalospjev hrvatskom narodu (Crnkovački, priredio Š. Marović); 4. Gospod Bog je pastir moj (Dvoržak); 5. Nebesa sjaju (L. v. Bethoven).

Izveli: Mješoviti zbor Gospe van Grada - Šibenik točke 1., 3., 5., Benita Bujas (sopran) i č. s. Lidija Grgat (alt) točku 2. i solista Branko Laća točku 4.

(Iz opisa članice zbora Anđelke Grgac Srdanović koji je poslala uredništvu glazbene revije Sv. Cecilija).

NAPOMENA UREDNIŠTVA:

Naš bivši župnik don Mate Stanić, jedan od Grginih kolega iz sjemenišne gimnazije, govorio je u vrijeme objeda svoja sjećanja na toga uzornoga mladića i prijatelja.
Šteta je što za tu don Matinu riječ nije bilo vremena u sklopu samog programa, zatim što smo zaboravili o svečanosti izravno obavijestiti drugoga Grgina kolegu don Jozu Jurića, župnika susjednih Svinišća (Pojedinačne pozivnice nismo slali, a računajući da on kao susjedni župnik ne može za to neznati, nismo mu posebno javljali, a trebali smo za svaki slučaj!), i što je slučajno propušteno čitanje kratkoga prigodnog teksta našega bivšega župnika don Rade Terzića, kojega, iako nešto starijega od njih, s Grgom vežu uspomene međusobnog poštovanja i prijateljstva iz sjemenišnih dana. Sadržaj toga don Radina pozdrava skupu je za objedom, poslije don Matina govora, prenio don Slavko.
Budući da je to mogao čuti samo mali broj sudionika, donosimo ga ovdje u cjelosti:
 

  Poštovani Zbore!

Poznavao sam dobro uzornog i idealnog mladića Grgu Topića. U obiteljskom domu njegovi plemeniti roditelji odgajali su ga riječju i primjerom svoga života u ljubavi prema Bogu i domovini. Kad je primio poziv da bude na braniku domovine, spremno se odazvao. Godine 1945. došao je s tolikim drugima u ruke onih koji su, zadojeni mržnjom, mučili i ubijali tolike hrvatske vojnike i civile bez pravde i suda. Među tim žrtvama bio je i naš Grgo. - Pun zahvalnosti kličem: Slava ti i pokoj vječni, Grgo mučeniče!

                                                              
  Don Rade Terzić, Split 22.rujna 2000.g.

Bilo je i još nekih koji bi bili rado rekli svoja sjećanja na toga njima nezaboravnog rođaka i prijatelja, ali vrijeme brzo teče, pa se moralo ograničiti broj govornika, kako bi sve skupa, u crkvi i u Domu, imoglo završiti prije 13 sati. Takva neophodna ograničenja s ponekim nehotičnim slučajnim propustom u ovakvim su slučajevima neizbježna. S druge strane možemo reći da je po općem priznanju sve proteklo u najboljem redu, u pravomu vjerničkom i domoljubnom ozračju, skladno i dostojanstveno, što je svim Kučićanima na čast i ponos. Takva kulturna manifestacija na selu, tako uzorno izvedena, zaista je prava rijetkost, ako možda ne i jedinstven slučaj. 

    

 Zov rodnih ognjišta, 2000. br.2 (11)