I. PRASTARA KOMUNIKACIJA DUBCI - SLIME - KUČIĆE

Tijekom proteklih godina kontinuirano arheološki rekognosciram obalni prostor između Neretve i Cetine i njegovo neposredno zaleđe. Provjeravam i usmena kazivanja mještana, bilježena u terenskim dnevnicima, a vezana za razne podatke o materijalnim ostacima iz starijih razdoblja (nalazi, groblja, putevi i sl.). Upozoravajuća demografska slika naših krajeva, uopće i Domovine Hrvatske, nesumnjivo je jedan od razloga nestanka brojnih podataka iz povijesti jednog prostora, nekada uokvirenih u kolektivnoj svijesti stanovnika. Ponukan navedenim razlozima namjera mi je, kučićanima i svim čitateljima Zova, podastrti svoja zapažanja i rezultate učestalih obilazaka na zajedničkom nam prostoru. Dijelom to uzimam i kao ugodnu obvezu prema svojim zavičajnim korijenima, a navlastito kao izraz kolegijalne potpore nastavku arheoloških iskopavanja na kučićkom Greblju, kojih predhodni rezultati pobuđuju stručni respekt.[1]Vjerujem kako će informacije koje kanim iznijeti pridonjeti stvaranju arheološko-topografske slike Kučića i susjednih sela Slimena i Svinišća, te prostora obalnih rogozničkih naselja.

Suradnju u Zovu, vezanu uz arheološko-topografske bilješke i materijalne preostatke, započinjem uvodom u kojemu se prostor sela Kučića promatra okvirom svojeg, nešto šireg, položaja i povezanosti sa susjednim naseljima tijekom ranijih razdoblja povijesti. U tome je presudnu važnost odigrala prometna komunikacija, uostalom kao i ova suvremena u naše vrijeme. Selo Kučiće spominje se prvi puta u izvorima 1315. godine, u ispravi kneza Jurja II Šubića.[2]Spomen je odraz postojanja organiziranog naselja na jednom dijelu sela, na čijem se je prostoru i u kasnijim stoljećima ono razvijalo i širilo, zadržavajući ujedno i svoj naziv. Osim Svinišća i Rogoznice isprava navodi i udaljenija Brela na istoku s kojima su Kučiće bez sumnje održavali prometne veze. Srednjovjekovni put u funkciji pješačke staze još i danas se dijelom poklapa sa suvremenom putnom trasom, a ne tako davno bila je u pojedinim dionicama i jedina ruta. Od mora i Dubaca do Kučića na zapadu ova je trasa bila nešto kraća od 12-13 km duge dionice današnje ceste koja prolazi nedaleko nje, dakako tamo gdje je nije preslojila. Iznijeti ću slijedom opis dionica i argumente u prilog tome kako se ovdje zapravo radi o još ranijoj, antičkoj komunikaciji, odnosno putu čije postanje najvjerojatnije doseže u razdoblje prapovijesti, premda stoljećima održavanoj i neznatno popravljanom. To je vrijeme kada se i na prostoru sela Kučiće odvijao stanoviti oblik života, o čemu će naknadno biti govora.

Trasa staroga puta od mora do rijeke Cetine (Dubci - Grunčeva njiva - Plana - selo Slime - podnožje Kravarice) i priključci na nju          

Prijevoj Dupci jedan je od ključnih komunikacijskih prijelaza iz unutrašnjosti na more, i obratno, podjednako važan danas kao i u davnoj prošlosti (sl.1). Ujedno je i mjesto na kojemu se odvajaju putevi. Prema sjeveru, stari je put vodio odmah ispod današnje ceste kroz položaj Revnice gdje je nekropola s 6 prapovijesnih kamenih gomila. Odmah potom komunikacija prelazi južno lice Prosika, na položaju zvanom Masna staza te se nakon ponovnog uspona jednim odvojem usmjerava istočno uz prapovijesnu gradinu u Škrabićima.

Komunikacija od Dubaca prema sjeverozapadu (s krajnjim prohodom kroz Kučiće) također prolazi niže položaja s devastiranom prapovijesnom gomilom, sjeverozapadno iznad prijevoja (sl.2). Dalje je stari put preslojila današnja cesta u dužini od 350 metara. Nadomak mosta iznad potoka, put se pružao ispod današnje ceste i bio je donedavno prohodan (sl. 3). Ovaj segment puta u dužini od 150 koraka kroz položaj Grunčeva njiva (zasađen prije četrdesetak godina crnoborom) potpuno je zatrpan zemljanim otpadom radi proširenja današnje ceste čime je zauvijek izgubljen (sl.4).[3]Bio je to izvrsno vidljiv primjer položaja segmenta uskog kaldrmanog puta prilagođenog živcu, neujednačene širine oko 2 m, u odnosu na novu cestu položenu iznad. Idućih stotinu metara put je imao svoj prirodni zavoj i bio je usmjeren, poput današnje ceste kojega je preslojila, u pravcu sjevera. Još donedavno je bio vidljiv s donje strane puta njegov kameni ivičnjak. Na ovom se mjestu odvaja komunikacija prema jugu, zvana put preko Privorca, kojom su slimenjani odlazili obrađivati svoje zemljište na primorskoj strani. Sudeći prema arheološkim nalazima, o čemu će idućom zgodom biti riječi, i ovaj je put imao ulogu u davnoj prošlosti, povezivanjem zaleđa s obalnim dijelom nadomak današnjeg Piska.[4]S obzirom na komunikaciju koja se ovdje prati od Dubaca prema sjeverozapadu, upozoravam na konkretne arheološke potvrde koje upućuju na njeno postanje još u razdobljima prapovijesti. Naime, po izlasku iz spomenutog zavoja dolazi se do slimenske Plane, široke kamenite zaravni. Na njenom su istočnom rubu, nadomak zapadnog ruba breljanskog Prosika, nalaze dvije prapovijesne kamene gomile, promjera 10, odnosno 13 m (sl.5). Sjeverno uz njih nalazila se je najvjerojatnije i treća, u potpunosti uništena. Udaljenost ove manje nekropole od staroga puta iznosi stotinu metara gledajući sjeveroistočno od zavoja, na kojemu se nova cesta odvaja od staroga puta. Poznavajući pravila postavljanja grobalja uz puteve, od prapovijesti do srednjega vijeka, ovo je dodatni indicij za njegovu starost.[5]Na slimenskoj Plani nalazi se najbolje sačuvana dionica puta u dužini od 550 koraka. Srećom, udaljenost ove dionice prastarog puta od današnje ceste iznad (odnosno južno) iznosi između 30 i 50 m, te tako nije ugrožena zatrpavanjem zemljom kao početnih 70 metara od zavoja, na dijelu gdje se stara komunikacija našla bliže suvremenoj. Izuzetkom tek središnjeg, izlokovanog, dijela ove dionice karakteristike puta izvrsno ukazuju na kvalitet i postojanost gradnje popločanja puta i njegovo ukomponiranje u živac kamenitog terena kojemu se kao ivičnjaci mjestimično javlja živac (sl.6). Širina puta varira između 1,5 do 2,5 m, odnosno 3,5 m na zatrpanom dijelu bliže zavoja. Kao i suvremena cesta iznad i ova je dionica usmjerena, uz blaže otklone, k sjeverozapadu. Na 580 koraku (gledajući od predhodno spomenutog zavoja nove ceste) put se naglo usmjerava prema sjeveru i spušta u dužini od 60 koraka, koristeći isključivo živac kao svoju podlogu. Nedugo potom nanovo se usmjerava k zapadu i nakon stotinu koraka nailazi se na odvojak puta za Zadvarje koji ide preko Zvizde. U preostalom dijelu put je prohodan još 700 koraka, ali gubi izgled stare kaldrme, izlokovan je i nalik običnoj oputini. Na uzvisini, također zvanoj Plana, sjeverno od njegove trase ovoga dijela nalazilo se je također groblje.[6]Nadomak slimenskih kuća put je u potpunosti zatrpan otpadom s ceste koja je visoko iznad njega. U zaseoku Čokići ponovno se nazire smjer staroga puta, ali je vremenom dosta izmjenjen. Na ulazu u Slime nova cesta presjekla je stari put na položaju Španića ulica, u dijagonali od tridesetak koraka. Od tog mjesta put se prati iznad kuća u Slimenu, a vidljiv je tek njegov podzid. Nakon svega 100 koraka stari se je put ponovno spušta u Jerčićima gdje je preslojen današnjom cestom u dužini od nepunih kilometar, sve do zapadnog izlaza iz Slimena. Ovdje je u Ćudanima, na položaju glavice Vrbica, oko 40 metara sjeverno od ceste nađen grob sa skeletnim ukopom te je i ovaj nalaz indikativan u pogledu postavljanja grobalja uz puteve.[7]To važi i za postojanje ranijeg pokapališta na mjestu današnjeg groblja, tek nešto udaljenijeg od puta. Također na položaju Glavica iza guvna, nekih 200 metara sjeverozapadno od rečenoga mjesta nalaza groba na Vrbici predaja upućuje na groblje.

Stara komunikacija ponovno je vidljiva od Ćudana. Dok nova cesta čini brojne zavoje stari put ravnomjerno silazi južnim podnožjem šumovitog brda Kravorica, uz desnu stranu potoka (sl. 7). Ovaj segment trase puta prohodan je u dužini od 800 koraka, da bi 300 koraka nadomak raskrižja uz Cetinu postao više bezličan. Unatoč laporastom sastavu tla i guste vegetacije kroz koji put prolazi nazire se popločanje i južni ivičnjak puta na središnjim dijelovima trase, uzdignute neposredno iznad potoka, u izmjeničnoj širini od 2-2,5 m. Kao i na predhodnim dijelovima puta i ovdje vidimo njegovu najekonomičniju postavu u prostoru, naročito u usporedbi sa zavojima nedaleke suvremene prometnice.

Trasa staroga puta od Cetine do Raskršća u Vukasovićima (Penšići - put ispod Vinca - Raskršće/Gomila na Povilu)[8]

Od raskrižja novih cesta uz Cetinu do Penšića na zapadu, dužine nepunog kilometra, trasu starog puta treba poistovjetiti s današnjom cestom, budući iznad nema tragova postojanijih puteva. Nadomak Penšića put prelazi potok i prolazi kroz naselje u dužini od 190 koraka, ali on se više logički nego vizuelno doživljava i čime su izbjegnuti zavoji današnje ceste. Od Tadića kuće u Penšićima put se lagano uspinje prema Vukasovićima, podno Vinca. Prohodan je tek u dužini od 600 koraka. Nema izgled stare komunikacije budući je izmjenjen u kasnijim razdobljima (tzv. Napoleonova cesta) i služi kao kolni put do novije kuće. Nadomak zavoja podno Vukasovića preslojila ga je nova (austrijska) cesta, ali nedugo potom nastavlja svoj ravnomjerni uspon izbjegavajući tako zavoje nove ceste. Dužina ovog segmenta iznosi 450 koraka i teže je prepoznatljiv, dijelom zbog izlokovanosti vodom izvora uz put. Nakon što ga je presjekla današnja cesta put se još jednom uspinje idućih 130 koraka do Raskršća, ali je zapušten i nepregledan.

Problem smjera trase prastarog puta kroz Kučiće[9]

Slijedeći trasu stare komunikacije od Dubaca do Kučića jasno su se uočavali njeni pojedini segmenti. Međutim, prostorna razvedenost Kučića kao odraz geomorfološke podloge, nejednaki razvoj u naseljavanju pojedinih dijelova, a navlastito veća teritorijalna cjelina izdužene prodoline u smjeru zapada onemogućuje olako iznošenje tvrdnji o smjeru ranije komunikacije kroz selo. Kako se je na prostoru Kučića život odvijao još od prapovijesnog doba iznio bih neke predpostavke o smjeru ovog puta koji je ovdje prolazio kao njegov logični nastavak od Dubaca.

Za postojanje lokalnog puta na mjestu današnjeg kroz selo upozoravao bi položaj velike grobne Gomile na Povilu (sl.8), neposredno iznad ceste, podignute u prapovijesti. I lokalitet indikativnog naziva Crkvina, nepunih 200 m sjeverozapadno od Gomile, ispod današnje ceste, u tom je pogledu od važnosti, budući su ovdje davno nađeni grobovi. Sljedeća dva lokaliteta u blizini današnje ceste nešto su udaljenija: rimska vila rustika na položaju Pločje i nešto dalje srednjovjekovno pokapalište na Greblju.[10]Međutim, koliko se god rukovodili konstatacijom o razmještaju grobalja i građevina uz komunikacije u slučaju Kučića nalazimo se pred složenim problemom. Naime, nama je današnja komunikacija kroz selo najuočljivija u svojoj dominirajućoj ulozi koju je zadobila potkraj XIX st. U prijašnjim stoljećima kada su Kučiće imale drukčije organiziranu jezgru, barem od srednjeg vijeka podno planinskih obronaka južno crkve Sv. Luke, takva se trasa ne bi činila odveć logičnom. Vjerujem da je od Povila na istočnom kraju sela do tadašnjeg središta kod Sv. Luke promet bio usmjeren i danas izvrsno očuvanim kamenim putem kroz Dočiće (sl.9). Dužina ovog puta, vijugavog naklona k jugozapadu do stare kučićke crkvice i groblja, iznosi 700 koraka i širine 2-3 m. Odavde se je promet mogao usmjeriti prema zapadu putem preko Jelačevca sve do Svinišća, kao i ne tako davno tijekom pobožnosti procesija Gospina prinosa. Ovakvim sagledavanjem trase prastaroga puta od Raskršća s Gomilom na Povilu i nedaleke Crkvine uz njega sve do skretanja za Dočiće i crkvu Sv. Luke još uvijek se ne riješavaju nedoumice u pogledu starosti i izgleda pojedinih lokaliteta, a time i pitanje razgranatosti drugih puteva kroz Kučiće. Tijekom mojih boravaka i obilazaka u Kučićima upozoren sam na jednu staru komunikaciju koja je vodila ispod današnje ceste i bila istog usmjerenja. I danas je djelomično vidljiv njen pravac, a vodila je od Raskršća preko Povila i Šušića bunara kroz Vrbice i Kovačiće dalje prema zapadu i Miovilišću. I u blizini njene trase nađeni su grobovi na više položaja, o čemu će već biti riječi.[11]Nepoznavanje njihove starosti i rasprostiranja pojedinih pokapališta teško je određeno reći je li ova trasa u biti nekadašnji "glavni" lokalni put kroz selo budući da su položaj Crkvina i Gomila na Povilu približno podjednako u njegovoj vezi (blizini), kao i u odnosu na današnju cestu na kojem smo jednim dijelom predpostavili raniju komunikaciju.

Množina podataka o postojanju preostalih materijalnih pokazatelja s prostora sela Kučiće od prapovijesti do srednjeg vijeka konkretnije će biti predmetom narednih osvrta.

[1]V. DELONGA, Srednjovjekovno groblje u Kučićima - Novo arheološko nalazište u omiškom zaleđu, Mosorska vila, 5-6, Omiš 1993, 153-160. Tekst je, s dodatkom lokaliteta Pločje, objavljen i u: Zov rodnih ognjišta, V/1999, 1(8), 18-22.