U ovom pretposljednjem prilogu o najvažnijemu vrelu za povijest sela i župe Kučiće koje se sačuvalo iz prošlih stoljeća osvrćemo se na matične upise o umrlima iz razdoblja prije dolaska novih obitelji iz sela radobiljskog i imotskog kraja. U naslovu je istaknut izvorni naslov kako ga je u matici stavio više puta spominjani župnik don Marko Kadić Kotromanjić. Iznad njega je dodao godinu 1619., a ispod njega stavio sljedeći uvod: Ovo je ispis od umrvših iz libra ili pisanja starih pripisano i u ovi kvatiran ili statut postavljen po popu do/n/ Marku Kotrmagniću u ovo vrime kapel/anu/ Kučić i Svinišć. I zato posem sega hoće se stavljati i pisati svakoga koji mru i pohode s ovoga svita, a to neka dobri ostanak onih mrtvih budu imat /s/pom/e/n na dan obhodni svete mise služiti i G/ospo/d/i/na Boga moliti. I zato svaki kapelan od ovih mist i crikav neima pomanjkati ovoga zapisanija. Tako narejujemo po naredbi prisvitloga g/ospo/d/i/na arhibiskupa splickoga Sforza Ponzona.

 

Najstariji "mrtvar"

 

        Ispod teksta spomenutoga uvoda potegao je crtu preko cijele stranice, a nešto niže od te crte slijedi:

 Ispis stari :

Priminu Mati Roholević maja - 21.

Priminu Pavlić Vukasović aprila na - 25. 

Priminu Gargur Dujmović marča na 25.

Priminu Ivan Garguričić juna na - 6. 

Priminu Jura Vukasović na otubrra /!/ na - 20.

+ Priminu pop dom Gargur Stipanović novembra na ... 

Priminu Ivan Pavlićević oktenbra na ...

Priminu Mare Ivanova Garguričić oktenbra n/a/ ... 

Priminu Ivan Sardanović sektenbra na ...

Priminu Kate Matieva Dujmović na ijuleja ...[1] 

Priminu Marta Stipanova Kadić aprila na - 21.

/161/9. priminu Mati Garguričić aprila na - 21. 

       

Taj popis umrlih koji se nalazi na listu 124rv matične knjige ni oblikom ni sadržajem ne odgovara matičnim upisima. To je zapravo najstariji "mrtvar" župe Kučiće-Svinišće, jer pokojnicima su tu naznačeni samo "dani obhodni" po mjesecima bez naznake godine njihova preminuća i bilo kakvih drugih potanjih podataka, osim posljednjemu u tom popisu Mati Grguričiću, kojemu je ipak stavljena godina 1619.

 

        Don Marko je taj "mrtvar" nazvao "ispis stari", dok za sljedeći popis pisan istim načinom, ali s tom razlikom što su svim upisanima najprije naznačene godine preminuća, a tek zatim njihova imena i nadnevci, kaže: "Ovo je kvatiran dom Andrije Jurkovića". Taj don Andrijin počinje godinom 1621., a završava 1625., što znači da je on tih godina bio kučićki župnik. Šteta je što don Marko nije naveo koji su župnici, pisali "ispis stari". Njemu su zacijelo bila poznata njihova mena, jer je, po svemu sudeći, bio rođen oko g. 1600., ali valjda upravo stoga što se u tomu vremenu izmijenilo više njih, nije smatrao potrebnim navoditi njihova imena. Šteta!

 

        U pokušaju da se barem otprilike odredi iz kojega je vremena bio taj najstariji "mrtvar" za oslonac može poslužiti činjenica da je među imenima tu upisanih pokojnika, baš u sredini, "dom Gargur Stipanović", a zna se da je on g. 1600. bio župnik u Kučićima, a 1603. u Brelima. Bit će, dakle, da su i on i ostali čija se imena nalaze u tom popisu preminuli u godinama između 1603. i 1619.

 

        Važno je naglasiti da tako starog "mrtvara" zacijelo nema ni jedna druga župa današnje splitsko-makarske biskupije te da su tu navedene osobe najstariji po imenu poznati Kučićani, jer oni su većinom preminuli kao odrasli ljudi, što znači da su najvjerojatnije u našem selu rođeni i živjeli od sredine 16. st. i dalje.

 

"Kvatiran dom Andrije Jurkovića"

 

        Zbog velike starine prenosimo u cijelosti i taj popis umrlih:

 

1621. priminu starac Stipan Dujmović agusta na 23.

1621. priminu divičica Mande kći Gargura Petrićeva otunbra 20.  1621. priminu divičica Mande kći Marka Ivanova novenbra na 15.

1621. priminu Mande Jurjeva Kadić novenbra na 22.

1621. priminu Ivan Matijev Dujmović novem/br/a na 22. 

1622. priminu Mati/j/ Vukasović marča na 20.

1622. priminu Ivaniš Škaričić agusta na 4. 

1622. priminu Juraš Dujmović setenbra na 15.

1624. priminu Vukosav Aničić decenbra na 4. 

1625. priminu Marko Pavlićević otunbra na 19.

1625. priminu Mare Jurjeva Vukasović novembra na 6. 

1625. priminu Kate picokara Kadić decenbra na 3.

 

        Zanimljivo je da je don Andrija samo jednoj četvrtini tu upisanih pokojnika naznačio životnu dob, iako ni u tim slučajevima nije bio dovoljno određen (pred ime Stipana Dujmovića stavio je samo izraz "starac", a pred imena dviju Manda zaredom "divičica", što znači mala djevojčica). Jedanaest pokojnika nosilo je opća kršćanska imena, a samo jedan narodno i to u zanimljivom obliku Vukosav (od toga osobnog imena nastalo je i kučićko staro prezime Vukasović kao patronimik!). Tu navedena prezimena očito su bila tada posve nestalna, odnosno lako promjenjiva, a po tvorbi većinom patronimici (Dujmović po nekom Dujmu, Petrić po Petru, Vukasović po Vukosavu, Pavlićević po nekom Pavlu od milja zvanom Pavlić). Prezime Aničić je matronimik, a prezimena Kadić i Škaričić nastala su po nadimcima turskoga korjena "kadija" i "aškerica".

 

        Napokon treba upozoriti i na izraz "picokara" za preminulu Katu Kadić. Taj izraz označuje neslužbenu redovnicu, odnosno djevojku, koji put i udovicu, koja je bez polaganja redovničkih zavjeta privatno živjela životom posvećenim molitvi i djelima pokore, sama ili u zajednici s još nekim takvim djevojkama. Najčešće su to bile franjevačke ili dominikanske trećoretkinje, koje su inače mogle kao i druge kršćanske živjeti obiteljskim životom i baviti se bilo kojim časnim poslom, ali one su radije izabirele stanoviti oblik izdvojenosti iz svijeta pomažući siromašnim bolesnicima i osobito umirućima. U Omišu je tada bilo nekoliko kuća takvih neslužbenih redovnica. Pravih samostana i službeno priznatih redovnica benediktinki i klarisa bilo je tada samo u većim gradovima, npr. u Splitu, Trogiru, Šibeniku, Zadru). Te je puk nazivao općim izrazom "koludrice".

        

"Zapisanije iz kvatiran do/n/ Marka Kotrmagnića"

 

        Tu je navedeno 18 don Markovih upisa iz vremena prije 15. srpnja 1636., tj. prije nego je on nabavio novu matičnu knjigu od više stotina listova, tvrdo uvezanu u kožu. Bio ih je prije napisao na listove nekog manjeg sveščića (kvatirna), pa g. 1636. odatle sve prepisao u novu maticu. Prvih 10 od tih 18 upisa oblikovao je na isti način kao i njegov prethodnik Jurković navodeći godinu, pa stavljajući izraz priminu, ime pokojnika i nadnevak.

 

- Godine 1626. preminuli su: Mandalina Tadina, agusta na 6., Jura Sardanović, decenbra na 6. i Marko Stipanov Desković, decenmbra na 11;

 

- 1627. Mare Stipanova Roholević, marča na 10;  

- 1629. Mare Matijeva Roholjević, maja na 9;

- /1630./ ditac Gargo Mihovilov, marča na 9. i Marta Stipanova Marasović, otunbra 9.; 

- /1631./ Marta Garguričić Pavlova, juna na 28.;

- /1632./ Mihovijo Dujmović, jenvara na 15. i Jelina Lučić, novembra na 6; 

- /1633./ Klara Sardanović, novembra na 6.

 

        U sljedećoj skupini upisa koja počinje godinom 1634. i ide dalje sve do g. 1647., dakle uključujući i ona 34 upisa koja je don Marko izravno unio u novu matičnu knjigu, način upisivanja je donekle različit. Na početku svakoga od tih upisa nalaze se i godina i nadnevak preminuća, a imenima pokojnika većinom je dodana neka naznaka životne dobi u kojoj je u tom času bio, načešće "starac" i "starica". Ovdje za to navodimo nekoliko primjera:

 

- 1634. dekt/e/nbra 7. priminu Stipan Marasović, starac; - 1634. jenvara 14. priminu starica Lucija Jakovljeva Pavliće/vić/; - 1635. jenv/a/ra 28. priminu Marta starica Pavlova Desković; - 1635. velj/a/če 8. priminu Gargo Udovičić, dobe sve; - 1636. maja 23. priminu Stipan Pupačić, starac; 1637. otenbra na 5. piminu divojka Lucija Pavlova Roholjević; - 1637. nove/n/bra na 9. primi/nu/ Jure sin Tadije Milavića, junta[2]; -1638. ijuna /!/ na 16. priminu Jelina, divojka, kći Ivana Madonića; - 1639. setenbra na 21. priminu Tadija Pavlićević na pol vi.../ka?/[3]; - 1639. oktebra na 19. priminu Marko Milavić dobe ...; - 1639. oktenbra na 28. priminu Andrija sin Stipana Pavlićev/ića/, jun...; - 1640. juna na 1. priminu Pava Kadić dobe sridnjeg vika; - 1640. novenbra na 11. priminu starac Ivan Stipanović Kadića.

 

        Prvi precizniji podatak o pokojnikovoj dobi naveden je pod nadnevkom 7. VII. 1641. (priminu Marko Gargurev Aničić dobe lit 33). Međutim, i od tada je redovita odrednica za osobe poodmakle životne dobi "starac" i "starica".

 

Za malu djecu, mlade i osobe srednje dobi don Marko je od tada redovito navodio broj godina (npr. pod 20. VII. 1643.: priminu ditić Ivan sin Jure Pavlić/evića/ dobe lit 4; - pod 5. VIII. 1643.: priminu divičica Tadije Grgureva dobe lit 5 - pod 23. XI. 1644.: priminu Jure Pavlićević dobe lit 38). Posljednji upis koji je on unio svojom rukom u maticu glasi: 1645. decenbra na ... /dan nije upisan/ priminu Marko Škaričić dobe lit 45. 

 

        Od početka g. 1646. u matičnoj je knjizi i u ovom slučaju, kao i u slučaju krštenih i vjenčanih, velika praznina. Od tada pa do završetka kandijskoga rata (1669.) i sve do novog razgraničenja između osmanlijskog Carstva i mletačke Republike izvršenog g. 1671. uneseni su podaci o samo četiri preminula Kučićanina, i to naknadno. Prvi od tih je Stipan Milavić (+ 1. XII. 1647.), a zatim ovim redom slijede tri Srdanovića:

 - Na 1648. novenbra 17. pogibe vojvoda Gargur Sardanović; - Na 1648. febrara 18. priminu starac Pava Sardanovi/ć/ u Kučići/m/. Ukopan pri Svetom Luci; - Na 1648. na 14. marča priminu Kate žena Grgura Sardanovića.

 

        Tijekom sljedećih trinaest mirnih godina upisani su podaci o svega skupa tri pokojna Kučićanina. Od tih upisa dva su kratka, ali ipak s podatkom o mjestu preminuća ili ukopa (/N/a 1673. na 20. aprila priminu Ivan sin Gargura Sardanovića u Omišu; - Na 1677. miseca luja 15. priminu pokojna Jer/ka/, Jurja žena i bi pokopana kod Svetoga Luke u Kuči/ći/), a treći je opširan, pisan na način, kakav se već otprije uobičajio u gradskim maticama umrlih vođenim latinskim i talijanskim jezikom:

"U godišće Gospodinovo 1673. agusta na 15. knez Jure Sardanović u Kučiću /!/ u viri svete matere Crikve dušu je Bogu pridao, koga tilo bi /u/kopano pri crikvi Svetoga Lu/ke/; i u do/n/ Marka se Ivančića /i/spovidnika pravoga ispovidio".

  

[3] Na ovom je mjestu dio lista oštećen, pa dovršetak ovoga i još nekih upisa nedostaje.

 

  Zov rodnih ognjišta, 1998. br.1 (6)